Preskromno za veliku scenu

Preskromno za veliku scenu

Koreografije im uistinu nisu išle na ruku, s izuzetkom Satiea Gagika Ismailiana koji je ipak uspio, pogotovo u prvom dijelu, prilagoditi pokret mogućnostima grupe

Mediteranski Portugal i naslov Valovi, a najvjerojatnije Gagik Ismailian, kao jedan od koreografa plesnog triptiha, a inače autor koji je očito Mani Gotovac jedan od rijetkih autoriteta po pitanju suvremenog baleta, potaknuli su gostovanje skupine CeDeCe iz Alcobaça na ovogodišnjim Riječkim ljetnim noćima. Portugalski moderni balet stekao je, s punim pravom, svjetsku slavu zahvaljujući lisabonskom Gulbenkian baletu, no CeDeCe je jedna mnogo manja i skromnija skupina, ne samo po broju izvođača i produkciji, nego i, pokazalo se, prilično ispod razine domaćih ansambala, koja, kao prvo nema plesače, (a bome ni koreografije) koji mogu u solo dijelovima izdržati veliku scenu HNK kazališta Ivana pl. Zajca. Ansambl je neujednačen u grupnim sekvencama, a iako ima nekoliko zanimljivih plesačica mekih kretnji (i jednog lijepog tria), i one su na izvedbi 26. lipnja u nekim trenucima očito imale problema s balansom. A koreografije im uistinu nisu išle na ruku, s izuzetkom Satiea Gagika Ismailiana koji je ipak uspio, pogotovo u prvom dijelu, prilagoditi pokret mogućnostima grupe i stvoriti čaroliju scene, kad se plesači u crvenim samtastim kostimima zaletavaju i vraćaju, izranjajući i nestajući u mraku poput krijesnica ili zlatnih ribica u tami velikog akvarija.

S one strane sretnog događaja Hofesha Shechtera kombinira Mozartovu glazbu i arapski etno, i to slijedi i u pokretu, pokazujući dvije oprečne strane koje se polako prožimaju u motivima. Sve zajedno jest koherenta cjelina koja više pokazuje zanatski obrazac, nego scenski događaj. Sličan, ali slabiji je uradak Luísa Souse, koji uz šum valova i živog psića, ubacuje dijelove Bacha, romantično se baveći prikazivanjem osobnih svjetova.

Maja Đurinović