POSVETA BEZVREMENSKOM OPUSU

POSVETA BEZVREMENSKOM OPUSU

Bilo je ovo lijepo podsjećanje na vrlo poseban opus prepun zarazna popa, domišljatih tekstova i iskrena promišljanja jednog od najizvornijih autora hrvatske pop-scene. Još se jednom pokazalo da jedinstvene stvari nisu prolazne

»Ovo je priča o prva tri albuma Animatora. Od 1980. do 1985. godine. O dijelu društvenoga stanja prozvanog novi val. A što je zapravo bio novi val? Ništa osim jednoga lijepog segmenta moje mladosti. Danas se svi kunu u njega, ali za mene je pravo pitanje koliko je zaista pjesama preživjelo tolike godine...«, započinje knjigu svojih sjećanja Ostat ću mlad Krešimir Blažević. Danas nam se, na postavljeno pitanje, jasno nameće zaključak da opusu toga izvanserijskog autora vrijeme nimalo nije naškodilo. Potvrdio je to i ovaj memorijalni koncert u Tvornici koji je okupio Krešine prijatelje, suradnike i kolege, glazbenike iz doba novoga vala. Zamišljen kao svojevrsna posveta pjesmama lidera skupine Animatori, koncert je, uz današnju postavu Animatora (Zoran Haraminčić, Goran Markić i Rista Ibrić), predvidio nastupe dvanaest izvođača s izvedbama vlastitih i Krešinih skladbi. Naravno, Blaževićev bezvremenski osunčani pop i osoban pristup, temeljen na najboljim uzorima svjetskog pop-rocka šezdesetih i novovalnoj energiji, te prirodan i nevjerojatno istančan osjećaj za dobru melodiju i pamtljive refrene, pružili su izvođačima i publici dovoljno materijala za dobar provod. I dok su, nakon prologa tamburaškog sastava iz Blaževićeva Slavonskog Broda (Mađarac, Ona nije ovdje) i Blaževićeve kćeri Hane, nastupi Marine Perazić, Davorina Bogovića, Srđana Gojkovića-Gileta (svi uz kućni bend Hakoona Matata), Zorana Predina (uz originalni Lačni Franz) i Darka Rundeka, karakterističnim hitovima prve polovice osamdesetih, lijepo oslikali kulisu vremena u kojem je briljirao Blaževićev talent, neki su otišli i korak dalje (posjetitelj bi to očekivao od svih) te u nastup uključili i ponešto s repertoara Animatora. Neno Belan izveo je Ljeto nam se vratilo, svakogodišnji radijski favorit za topla doba, dok je vrhunac koncerta pripao setu Renata Metessija i njegovih Zvijezda koji je uz vlastitu skladbu s početka karijere izveo čak tri Blaževićeve (Kao ogledala, Ona nije tu i Anđeli nas zovu da im skinemo krila) te sjajnom energijom s lakoćom usijao Tvornicu. Intermeco je pripao jednom od najvjernijih Krešinih suradnika, Branku Bogunoviću Pifu, dok je potpuno neprimjeren bio nastup Akija Rahimovskog s trima (posve bezličnim) skladbama s novoga samostalnog albuma, koji je sjećanje na kolegu pobrkao s vlastitom promocijom. Kraj koncerta pripao je Animatorima (s originalnim violinistom Vatroslavom Markušićem) i donio best of-niz (Dok ležim cijeli dan u sjeni, Kasno je za prosinac, Male curice, Dvije pijane budale, Bijeg), uz izmjene pjevača – Hana Blažević, Bogović, Predin i Rundek. Finale je, očekivano, donio temu koncerta, Ostat ću mlad, u kolektivnoj izvedbi te pomalo kaotično rasplinjavanje u ponovljenim Ljeto nam se vratilo i Anđeli nas zovu... Bilo je ovo lijepo podsjećanje na vrlo poseban opus prepun zarazna popa, domišljatih tekstova i iskrena promišljanja jednog od najizvornijih autora hrvatske pop-scene. Još se jednom pokazalo da jedinstvene stvari nisu prolazne.

Velimir Cindrić