POČAST VELIKOM KRITIČARU I KONZERVATORU

Znanstveni skup Kosta Strajnić – život i djelo u povodu 120. godišnjice rođenja i 30. godišnjice smrti, Dubrovnik, 25. i 26. svibnja 2007.

POČAST VELIKOM KRITIČARU I KONZERVATORU

Kosta Strajnić bio je gotovo zaboravljeni velikan hrvatske likovne kritike i konzervatorstva, te je ovaj skup otvorio mnoge teme i postavio pitanja na koja će se odgovoriti daljim proučavanjem njegova života i rada

U Dubrovniku je održan znanstveni skup Kosta Strajnić – život i djelo u povodu 120. godišnjice rođenja i 30. godišnjice smrti istaknutoga konzervatora i likovnog kritičara, koji je svojim djelovanjem obilježio ne samo dubrovačku sredinu druge četvrtine 20. stoljeća nego i cjelokupnu hrvatsku umjetnost – od ranog prepoznavanja Meštrovićeve važnosti do okupljanja mladih dubrovačkih slikara oko sebe, grupe koja će u povijesti hrvatske moderne naći mjesto kao dubrovački koloristički krug.

Ličnost i djelovanje Koste Strajnića predstavljeni su nizom zanimljivih predavanja organiziranih prema Strajnićevim područjima djelovanja. Tako je radni dio skupa u petak ujutro otvorila Sanja Žaja Vrbica sa Sveučilišta u Dubrovniku, koja je predstavila Strajnićeve zasluge u animiranju kulturnoga života Dubrovnika putem predavanja, organizacije izložbi, slikarskih poduka za darovite mlade slikare te posebno osnutkom Umjetničke galerije, zasnivajući pregled na Strajnićevu programatskom članku Za umjetničku aktivnost Dubrovnika, objavljenu još 1925, u prvom broju časopisa »Dubrovnik«. Vinko Srhoj s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru prikazao je Strajnićev udio u stvaranju ideje nacionalnog stila u umjetnosti. Ta ideja, utjelovljena u Meštrovićevu Vidovdanskom hramu, grupi Medulić i posebno izložbi Nejunačkom vremenu usprkos, vodila je njegova razmišljanja kao likovnog kritičara te on proglašava svu umjetnost do pojave Meštrovićeva nacionalnog stila imitatorskom i podložnom stranom utjecaju. Tu ideju napušta u kasnijim godinama, nakon dolaska u Dubrovnik. Na Ivana Meštrovića vezala se u svom izlaganju i Irena Kraševac s Instituta za povijest umjetnosti, naglašavajući vezu kipara i kritičara koja je započela u studentskim danima na osnovi bibliografije posvećene Meštroviću (gdje se nalazi i prva Meštrovićeva monografija) i njihove korespondencije. Ivan Viđen istražio je područje djelovanja Koste Strajnića o kojem se malo pisalo: konzervaciju. Strajnić je bio na čelu Nadleštva za umjetnost i spomenike od 1932, naslijedivši na tom mjestu Marka Murata. Njihovo djelovanje, koje pokriva cijelu prvu polovicu stoljeća, obilježavaju stalni napori za očuvanje baštine (zbog kojih je Strajnić znao i završiti na sudu) i rad na donošenju općeg zakona o očuvanju spomenika. Marina Oreb naglasak je stavila na još jednog umjetnika, čiji je život i djelovanje snažno obilježeno Strajnićevim zagovorom: arhitekta Nikolu Dobrovića. Dobrović dolazi u Dubrovnik na Strajnićev poziv i u njemu i njegovoj okolici ostavlja remek-djela moderne arhitekture (Grand hotel Lopud te više privatnih vila) te mnoge projekte, arhitektonske i urbanističke. Patricija Veramenta Paviša usredotočuje se na projekt oblikovanja spomen-križa na Srđu kao primjer Strajnićeve brige za identitet grada. Biskupovu narudžbu vidio je kao mogućnost da Dubrovnik dobije još jedno vrijedno umjetničko djelo te naručuje nacrte od Josipa Plečnika. Na kraju ni jedan od njegovih nacrta nije naišao na odobravanje klera, te je prihvaćeno neinventivno rješenje Silvija Sponze. Još je jednog arhitekta čije je djelovanje obilježio Strajnić predstavio Antun Baće. Riječ je o Vinku Glanzu, slovenskom arhitektu, učeniku i suradniku Josipa Plečnika, koji je autor više urbanističkih i arhitektonskih projekata u Dubrovniku. Realizirana je jedna njegova građevina: kuća Bože Bacelja na Boninovu. Upravo je projekt jednog od Strajnićevih štićenika, Nikole Dobrovića, potaknuo raspravu s Vinkom Brajevićem o problematici konzervacije, restauracije i interpolacija. Toj se poznatoj polemici posvetio Denis Vokić s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, napomenuvši kako su neka od pitanja postavljena kroz tu polemiku aktualna i danas, dok se ideološki sukob, tada aktualan u Europi, na liniji »restaurirati ili konzervirati« nadišao tek daleko u drugoj polovici stoljeća. Svestranost Strajnićevih interesa potvrdila je i Jasna Galjer s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kosta Strajnić, kao jedan od vodećih kritičara u afirmaciji hrvatske moderne, pokazao se i kao čovjek ispred svoga vremena promovirajući u svojim kritičkim tekstovima nove teme i afirmirajući nova područja kreativnoga djelovanja. Bavio se dizajnom, primijenjenom umjetnosti, plakatom i opremom knjiga te je poseban dio svog opusa posvetio temi žene i umjetnosti. Stane Perišin, kustosica zbirke Baltazara Bogišića, i Frano Dulibić s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu svaki sa svojim radom predstavili su muzeološku djelatnost Koste Strajnića. Stane Perišin bavila se njegovim radom na razvrstavanju fundusa i sastavljanju kataloga Bogišićeve grafičke zbirke, koji se, uz nužne izmjene, rabi i danas, a Frane Dulibić njegovom nikad ostvarenom idejom o muzeju satire, koji bi, da je ta zamisao dobila potporu, postao prvim muzejom takve vrste u Europi. Vicko Fisković pružio je uvid neobjavljenom korespondencijom Cvita Fiskovića i Koste Strajnića u Strajnićev interes za stariju umjetnost, zbirku Baltazara Bogišića i ikone koje je i sakupljao. Izlaganja je zatvorio Antun Karaman s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, koji je pokazao kako je Strajnić, brinući se za obrazovanje mladih nadarenih umjetnika, stvorio oko sebe krug slikara živa ekspresivnog kolorita, poznat kao dubrovački koloristički krug, kojem su pripadali, među ostalima, Božidar Rašica, Antun Masle, Đuro Pulitka i Ivo Dulčić.

Kosta Strajnić bio je gotovo zaboravljen velikan hrvatske likovne kritike i konzervatorstva te je taj skup otvorio mnoge teme i postavio pitanja na koja će se odgovoriti daljim proučavanjem njegova života i rada, dok će najavljeni zbornik postati referentna točka za mnoge teme iz hrvatske moderne i povijesti zaštite spomenika.

Josipa Lulić