Pierov umjetnički krug

Piero della Francesca e le corti italiane, Museo Statale d'Arte Medievale e Moderna, Arezzo, 31. ožujka – 22. srpnja 2007.

Pierov umjetnički krug

Iznimna je izložba zapravo samo jedan od rezultata velikoga državnog projekta koji je započeo davne 1985, a koji je uključivao brojne pomno provedene restauracije, seminare i skupove, studije. U desetak dijelova izložba pojašnjava Pierova gostovanja na talijanskim dvorovima pa je tako među najpoznatijim slikama iz Galerije Uffizi posuđen toliko poznat portret nosatoga Federica da Montefeltra i žene mu Battiste Sforza

Nemamo često prilike pogledati neku izložbu i proputovati prekrasnim pejzažima i mjestima gdje je glavni adut izložbe živio i boravio te mjesta iz kojih je crpao sve nadahnuće. Obično se izložbe postave u neki prostor, namjernici je pogledaju i gotovo. Arezzo ima tu sreću da je sredinom 15. stoljeća, nakon smrti Biccija di Lorenza, prvoga dekoratera kapele Bacci, ugostio velikoga renesansnog slikara Piera della Francescu, pravim imenom Piero di Benedetto de’ Franceschi, kako bi oslikao glavno svetište crkve Svetog Franje. Ciklus fresaka koji prikazuje Legendu o pravom križu i u kojemu se redaju scene dvanaest epizoda iz srednjovjekovnoga hagiografskog bestselera Zlatne legende Jacopa da Varagine nastala u 13. stoljeću, od Adamove smrti preko Konstantinova sna i pobjede nad Maksencijem kod Milvijskoga mosta do Heraklijeve pobjede nad Perzijancima i povratka križa.

Izložba Piero della Francesca e le corti italiane uključila je nekolicinu Pierovih djela na licu mjesta gdje su nastala, od spomenute crkve Sv. Franje i katedrale u Arezzu pa do Sansepolcra, mjesta njegova rođenja i gradića Monterchi, gdje se nalazi poznata freska Madonna del Parto, Bogorodice u blaženom stanju, kojoj zastor razmiču dva anđela. Teritorij je to unutar kojega se Piero formirao kao slikar, granična područja između četiriju talijanskih regija: Toskane, Marka, Emilije Romagne i Umbrije. Postavljena u renesansnoj Palazzo Bruni–Ciocchi u Museo Statale d’Arte Medievale e Moderna u Arezzu, izložba je usmjerena na Pierovo djelovanje na dvorovima talijanskih velikaša, a uz njegova je djela postavila i radove njegovih suvremenika. Njegovo lutanje po Italiji, od Perugie i Firence do Ferrare, od Rima i Riminija do Urbina i Pesara, omogućilo mu je upoznavanje s brojnim misliocima, umjetnicima, arhitektima pa tako i s njihovim djelima, ali i djelima prošlih vremena kao što su rimska antička skulptura i arhitektura. U Perugi je s Domenicom Venezianom boravio kod Baglionijevih, u Firenci je bio u vrijeme Cosima Medicija, u Ferrari kod Esta, u Riminiju kod Malateste, u Urbinu kod Montefeltra, u Rimu kod pape Pija II... Imena su to i obitelji koje su, na najrazličitije načine, obilježile talijansku povijest.

U desetak dijelova izložba pojašnjava Pierova gostovanja na talijanskim dvorovima pa je tako među najpoznatijim slikama iz Galerije Uffizi posuđen toliko poznat portret nosatoga Federica da Montefeltra i žene mu Battiste Sforza, dvostruki portret koji na prednjoj strani ima njihove portrete, a na stražnjoj scene s okićenim slavodobitnim zapregama u istom krajoliku koji se nastavlja. Tu je i portret Sigismonda Pandolfa Malateste portret iz pariškoga Louvrea, Madonna di Senigallia iz Urbina, San Gerolamo e un devoto iz venecijanske Akademije...

Od drugih autora na izložbi su izložena djela umjetnika kao što su Filippo Lippi, Domenico di Bartolo, Bono da Ferrara, Pisanello, Jacopo Bellini, Rogier van der Weyden, Marco Zoppo, Lorenzo Costa, Giovanni di Francesco, Giovanni Bellini, Agostino di Duccio. I nisu u pitanju samo slike, nego i crteži, skice, medalje te rukopisi poput Pierova Trattato d'abaco ili De prospectiva pingendi. Posebnost je izložbe i ta da su djela poput Bičevanja, koje nije doneseno iz urbinske Nacionalne galerije, te Pala di Brera iz Milana, do u tančine digitalno obrađena. Multimedijalnim pristupom, uz likovna, arhitektonska, povijesna, ali i sociološka objašnjenja, ona su secirana do najmanje pojedinosti kao što je prostor, arhitektonska dekoracija, odjeća, osvjetljenje, pa čak i pokušaj rekonstruiranja eventualnih portreta tadašnjih Pierovih suvremenika.

Piero della Francesca, veliki majstor i jedan od pionira talijanske renesanse, umjetnik koji je odigrao jednu od glavnih uloga u razvoju slikarstva uopće, umro je isti dan kada je Kolumbo otkrio Ameriku. Barem tako kaže njegova biografija, koju, uz brojne druge sadržaje, možete pronaći na posebnoj internetskoj stranici o izložbi www.mostrapierodellafrancesca.it. Iznimna je izložba zapravo samo jedan od rezultata velikoga državnog projekta koji je započeo davne 1985, a koji je uključivao brojne pomno provedene restauracije, seminare i skupove, studije te, recimo, preseljenje spomenute freske Madonna del Parto, koju je navodno naslikao za samo sedam dana, iz crkve Santa Maria di Momentana u muzej u Monterchiju 1993. godine. S cijelim se projektom, na koji bismo se možda mogli i ugledati i iz kojega bismo mogli štošta naučiti, možete pobliže upoznati na www.pierodellafrancesca.it.

Marko Kružić