Lector ludens

»Nova Istra«, časopis za književnost, kulturološke i društvene teme, ur. Boris Domagoj Biletić, god. XL, sv. XXXIV, br. 3–4, Istarski ogranak DHK–a, Pula, jesen–zima 2006.

Ne samo najopsežniji, već i sadržajno najzanimljiviji dio posljednjega broja »Nove Istre« bit će onaj u kojem čitamo književne radove, bilo da je riječ o domaćim autorima ili o književnosti u prijevodu. Uravnoteženost kakvoće svih priloga pritom se ovdje pokazuje kao bitno obilježje, pa pitanje o izboru što pročitati ovisi tek o afinitetu potencijalnoga čitatelja. Broj otvara blok recentnih domaćih radova, u kojem će biti zastupljeni svi književni rodovi. Pjesmama se predstavljaju Borben Vladović, Miroslav Sinčić, Pero Pavlović i Ivana Šojat–Kuči. Dok se trojici pjesnika, unatoč stilskim i tematskim razlikama, zajednička crta može pronaći u nadahnuću koje nerijetko crpe iz neposredne okoline, odnosno prirode (grm limuna, slak uz prugu, aloe vera, gospina trava, podivljalo raslinje i sl. motivi su koje nalazimo u njihovim tekstovima), pjesme Ivane Šojat–Kuči obojene su nešto sumornijim tonovima, te protkane motivima poput smrti, samoće, ostavljenosti i mahnitosti. Ulomkom iz romana Sonnenschein – kronika sveopćeg beščašća Daša Drndić vraća nas u godine Drugoga svjetskog rata, a za humoristični pristup zaduženi su ovaj put Tahir Mujičić i Irena Lukšić. Oboje vođeni poetikom apsurda primijenjenom u suvremenom kontekstu, donose nam dva zanimljiva književna priloga – dok Mujičić na harmsovski način piše nekoliko stor šoris o Monsieuru O., istražujući, kako smo već navikli u tog autora, nebrojene mogućnosti igre riječima i frazama iz svakodnevnoga govora, Irena Lukšić piše dramu Propast Duge Rese, igrajući se idejom globalizma i sveopćeg umreženja i projicirajući svojim tekstom jednu verziju budućnosti, onu posve izvrnutih vrijednosti i značenja, a u kojoj se ogleda kritika današnjega vremena. Književnost u prijevodu također donosi velik broj priloga, među kojima valja istaknuti onaj o danskim modernistima. U prepjevu Predraga Crnkovića čitamo pjesme Gustava Muncha–Petersena, pjesnika naklonjena zagonetnim modernim metaforama, Jensa Augusta Schadea – »pjesnika ekstaze i erotike« te pjesnikinje Tove Ditlevsen, čiji radovi, iako nastali nakon razdoblja modernizma, tematski odgovaraju istome. Rubrika Naglašeno s pravom u žarište stavlja vrlo zanimljive kratke priče suvremenog američkog pisca Petera Markusa, koji, odstupajući od prljavoga realizma karverovskoga tipa na kojem je odrastao (kako govori u popratnom intervjuu uz njegovih pet priča), pokušava riječima podariti novo značenje. Igrajući se zvukom i obilježjima višestruko ponavljanih određenih riječi kao što su blato, rijeka, brat, riba, mjesec, Markus s njih skida hrđu starih značenja, donoseći nam prozu koja upravo načinom tretiranja pojmova klizi po samu rubu poezije. Među prijevodima svakako valja istaknuti poeziju albanskog pjesnika Xhevahira Spahiua, broj predstavlja i ukrajinskog pjesnika Aleksandra Šimonoviča Korotka te Talijana Simonea Mocennija, a čitamo i nekoliko pripovijesti iz zbirke Pješčani sat mladoga makedonskog autora Igora Isakovskog. Nešto slabiji blok studija i ogleda donosi tri priloga. Društvenom tematikom bavi se Iztok Osojnik pišući o pitanjima oko ujedinjenja Europe i promišljajući ih u kontekstu dvaju usporednih procesa – europejstva kao same ideje širenja Europske Unije te frontijerizma kao reakcije lokalnih zajednica koje ustraju na granicama i samozaštitnom izolacionizmu. Književne teme obrađuju Vesna Vukićević Janković, koja analizira Njegoševu poeziju kroz aspekt njezine specifično oblikovane mitske estetike, dok se Tanja Bakić bavi pomalo izlizanom, iako korektno obrađenom, temom utjecaja Williama Blakea na stvaralaštvo Jima Morrisona. U Prilozima o zavičaju Dražen Vlahov upoznaje nas s dosad neobjavljenom glagoljskom ispravom koja će zanimljiva biti ponajprije povjesničarima i pravnicima, a uz transliteraciju toga teksta autor piše i komentare u kojima doznajemo više o ovom sudskom dokumentu.

Lector ludens, prilog čitača (Miroslav Bertoša) nesputana obvezama objektivnog kritičkog i stručnog pristupa, donosi prikaze triju knjiga iz područja povijesti, a ujedno je to i uvod u prilično opsežan blok kritičkih prikaza i osvrta u ovome broju.

Novo izdanje »Nove Istre« još je jedna vrlo dobro obavljena zadaća istarskog ogranka DHK–a.

Ljubica Anđelković