JUBILEJ CRNOG GLASA

JUBILEJ CRNOG GLASA

Kolekcija pred nama donosi nam, kronološki i stilski, sveobuhvatan pregled Ungarove karijere i pokazuje sve bogatstvo njegova talenta

»Jedini crni glas naše scene nemirna je i pustolovna duha. Sigurno pamti oduševljenu publiku i aplauze sedamdesetih i osamdesetih godina, kad se čak devetnaest puta vraća s višemjesečnih turneja po Sovjetskom Savezu, u međuvremenu donoseći pokale i nagrade s međunarodnih festivala u Čileu, Bugarskoj, tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Izraelu…«, piše u popratnoj knjižici ovoga izdanja Maja Sabolić.

Sve spomenuto samo je središnji dio jedne od najdugovječnijih pjevačkih karijera u povijesti hrvatske popularne glazbe, uspjesi koje pamte i mlađi poklonici domaće lakoglazbene scene. Reprezentativno slavljeničko izdanje Croatia Recordsa posvećeno polustoljetnoj glazbenoj karijeri Mire Ungara svojevrstan je memento koji prati prigodni koncert održan potkraj prošle godine u Dvorani Vatroslava Lisinskog i dodjelu zlatne plakete Status tom izvanserijskom vokalu.

Ako se tek rijetki prisjete davne pobjede Mire Ungara na natjecanju pjevača amatera u Glazbenom zavodu, kada je pretekao svoga budućeg prijatelja i čestog suradnika Ivicu Krajača, njegova će uloga u prvih deset godina karijere popularnoga sastava 4M mnogima već biti znatno poznatija. Tamo je poseban timbar Ungarova glasa dodavao težinu lepršavu i ležernu stilu emovaca, kojim su, s lakoćom, osvajali slušatelje na domaćim i inozemnim pozornicama.

Iako su početak solističke karijere koja je uslijedila, odlazak u Pariz 1967. i nastupi pod pseudonimom Tim Twinkleberry imali svoju nestalnu krivulju, Ungar je ukupno vrlo uspješno kombinirao parišku i zagrebačku nit te to razdoblje okrunio prvim mjestom na Muzičkom kupu Europe, 1970. u ekipi s Terezom Kesovijom i Ljupkom Dimitrovskom.

Kolekcija pred nama donosi nam, kronološki i stilski, sveobuhvatan pregled Ungarove karijere i pokazuje sve bogatstvo njegova talenta. Od dominantna vokala u tradicionalnoj Bembaša (1962) iz opusa sa 4M, vrlo brzo stižemo do hitova na prijelazu u sedamdesete kojima dominiraju, najprije, prepjev Oh, lady Mary i festivalska Dolina mog djetinjstva (1969), a potom dojmljiv niz – ritmičnost i pamtljivi refren u Svatko mora imat’ nekog (1970), egzotični prizvuk Ananga range, duhovit i simpatičan duet sa sinom Alanom Al’ tata ti me voliš te prepjev Mamy Blue. Nadalje, zastupljen je i najpamtljiviji duet iz Gubec-bega, Ljubavna pjesma, s Josipom Lisac, dok vrlo uspješnu drugu polovicu sedamdesetih tu predstavlja pet skladbi, među kojima je najpoznatiji hit Noćas si lijepa, ljubavi.

Kraj izdanja pripada pobjednici Zagrebfesta 2002. (ljubavna balada 24 sata s tobom) te čak tri skladbe nastale prošle godine, seriji koja pokazuje da tu nije riječ o svođenju računa, nego o radnoj proslavi pedeset godina karijere. U slučaju interpreta koji je podjednako uvjerljiv kao zabavljač i pjevač te koji, istodobno, znalački spaja profesionalni pristup i pjevanje iz srca, zbirka koja osvaja nostalgijom i potvrđuje raznovrsnost karijere izvanserijske glazbene pojave.

Velimir Cindrić