Vijenac 348

Glazba, Kolumne

JAZZ AD LIBITUM - Mladen Mazur

JOE ZAWINUL U ZAGREBU

Joe Zawinul u našem je žargonu rečeno veliki muzikant, koji si s obzirom na već davno provjerene svingerske i tehničke temelje može dopustiti glazbene pristupe i nadogradnje kakve želi, što on već godinama i čini

JAZZ AD LIBITUM - Mladen Mazur

JOE ZAWINUL U ZAGREBU

slika

Joe Zawinul u našem je žargonu rečeno veliki muzikant, koji si s obzirom na već davno provjerene svingerske i tehničke temelje može dopustiti glazbene pristupe i nadogradnje kakve želi, što on već godinama i čini


Istaknuti i našoj, pretežito mlađoj, publici već dobro poznat austrijski je fuzijski klavijaturist i skladatelj Joe Zawinul 25. lipnja ponovno pohodio Zagreb. No ovaj put riječ nije bila o njegovim slavnim sastavima Weather Report i Syndicate, pa ni o klavijaturističkim solo produkcijama, već se on odlučio za ravnanje formacijom međunarodnoga smanjena big benda s dvjema trubama, trima saksofonima, jednim trombonom i pojačanom ritam-sekcijom mladih glazbenika, posluživši se sličnom idejom njemačkoga trubača, krilničara i aranžera Manfreda Schoofa, međunarodni big bend kojega smo slušali na samu kraju programa ovogodišnjega Muzičkog biennala Zagreb. No sličnost je bila samo u konceptu sastavljanja orkestra iz raznih zemalja, studenata iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske, okupljenih na Odjelu za jazz glazbene škole u Klagenfurtu, koja u ovom trenutku već opasno rezultatima konkurira znatno poznatijem Odjelu za jazz visoke glazbene škole u Grazu. Odabravši pomno članove orkestra, za koji je priredio i sve aranžmane, u big bend je kao i u prateći vokalni sekstet uvrstio i trojicu hrvatskih predstavnika; pijanista poznata iz čakovečkog big benda Maaseja Kovačevića, zagrebačkog vokalista Pavla Miljenovića, koji studira i jazz-gitaru, te za nas pravo otkriće još nepoznatog elektrobasista Antu Jurinovića.

Zawinulova fuzijska i jazz-glazba progovara evidentno i nadalje putem elektronike; električni glasovir, Korg-sintetizator i električne orgulje, što je već davno postalo njegovom zvukovnom i interpretativnom odrednicom. Probivši se na američkoj jazz-sceni potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća, te postavši članom jednog od tada vodećih sastava američkog jazza, kvinteta Juliana Cannonballa Adderleya, za koji je uz ostalo napisao i jazz-hitove Birdland i Mercy, Mercy, Mercy, Josefu je Erichu Zawinulu (Beč, 1932) bio tako otvoren put prema spomenutim sastavima Weather Report i Syndicate, a Austrija je dobila važan glazbeni izvozni artikl. Naša publika toga glazbenika percipira kao predstavnika rock-jazza i fuzijske glazbe velike međunarodne glasovitosti, u čemu ju u prepunoj dvorani zagrebačke Tvornice ni ovaj put nije razočarao, koncipiravši program sastavljen od vlastitog poimanja fuzijske glazbe s elementima onoga što danas kolokvijalno nazivamo etno ili world music. Kao dirigent pazio je na korektno izvođenje sekcije puhača i dinamiku, mijenjajući neke zadatosti tijekom izvođenja, što vrlo dobre mlade soliste nije ometalo u izvođenju inventivnih korusa, a moderno je koncipiranim aranžmanima klasičnih be-bop tema Dizzyja Gillespiea, Dizzy’s Busines i Theloniousa Monka Little Rootie Tootie zadovoljio i džezistički profiliranije slušatelje. Uvrstivši u program i balade, koje su na više negoli korektan način i s osjećajem izveli članovi orkestra i vokalni sekstet, Zawinul je i kao dirigent i leader na najbolji mogući način, ne baš kratak i zahtjevan, od publike vrlo dobro prihvaćen program, efektno i bez dodataka priveo završetku.

Nastup su Joea Zawinula i orkestra mladih omogućili Koncertna direkcija Zagreb i Austrijski kulturni Forum, ustanova koja i inače pomaže u predstavljanju austrijskih džezista u našoj zemlji, pa smo tako tijekom nastupa nakon više godina pozdravili i dvojicu istaknutih austrijskih profesora, jazz-edukatora iz Graza Haralda Neuwirtha i Ericha Kleinschustera.

Joe Zawinul je, bez obzira na to voljeli njegovu glazbu ili ne, u našem žargonu rečeno veliki muzikant, koji si s obzirom na već davno provjerene svingerske i tehničke temelje može dopustiti glazbene pristupe i nadogradnje kakve želi, što on već godinama i čini. Pokazao je to i ovaj put malo hendikepiran neprimjerenim razglasom i igrom svjetla u Tvornici lijepim glazbenim darom za naš Dan državnosti.

Vijenac 348

348 - 5. srpnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak