FASCINANTNA ANIMACIJA

FASCINANTNA ANIMACIJA

Antidiznijevska antibajka o grubo-nježnu čudovištu postala je franšiza. Nakon dva izrazito uspjela – briljantna prvog i gotovo odlična drugog nastavka, Shrek se u trećem dijelu ipak ustajao, otrcao, prešao u rutinu. Sve ono što ga je proslavilo jest, doduše, još tu – poglavito britki likovi (neki novi – čarobnjak Merlin, neki stari prikazani u novom svjetlu – girl power osviještene Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica) i referencije na pop-kulturu koje mu daju auru izrazito privlačnu i odraslu gledatelju, no pršteća energija komičnoga, toliko svojstvena prethodnicima, ovaj je put izostala. Glavni problem nalazi se u izrazito jednostavnu i predvidivu zapletu u kojem, slijedom uspješne formule, neprilagođeni i neuljudni autsajder, ogar Shrek, iz prvoga prerasta najprije u razigrana supruga u drugom odnosno prestrašena i pomalo ekscentrična, no ipak predana oca u najnovijem filmu. Ipak, ni u kom mu slučaju ne nedostaje vizualne čarolije. Tako ono što u plot-devizi kao more of the same ne funkcionira baš najbolje, isti taj more of the same itekako je dobrodošao na polju fascinantne animacije. Facijalna mimika njegovih junaka jednostavno je nevjerojatna; posvećenost detalju, minucioznost tekstura, jasnoća koloritnosti uistinu vrijedna divljenja. Stoga, unatoč kreativnu pokleknuću, ne bi bila šteta gledati i, vjerujem opet na povratničkom poboljšanom tragu, četvrti nastavak o pustolovinama možda najoriginalnijeg, a svakako široko omiljena animiranog lika u posljednjim desetljećima celuloidnoga stvaralaštva za djecu (a bome i odrasle).

Katarina Marić