Vrbani u crvenom

Vrbani u crvenom

»Oris«, časopis za arhitekturu i kulturu, gl. ur. Vera Grimmer, god. IX, br. 44, Zagreb, 2007.

Novi broj »Orisa« otvara svojevrstan uvodnik Roberta Temela, austrijskoga kritičara i teoretičara arhitekture, Prostori za kulturu i zajedništvo, u kojem autor piše da se muzeji, biblioteke, koncertne dvorane i crkve često percipiraju kao legitimni predstavnici arhitekture epohe, jer, neovisno o ekonomskom pritisku, u velikoj mjeri utjelovljuju ideje i snove društva neke epohe. Današnju arhitektonsku fazu Temel opisuje kao paralelnost svih arhitektonskih stilova, što nas dovodi u situaciju koja je bila prije početka moderne. Primjeri objavljeni u ovom izdanju časopisa ukazuju na značenje podizanja zgrada kulturnih sadržaja, koje ne dopuštaju isključivo spektakularnost, nego takvih koje reprezentiraju volju za izjednačavanjem pojmova gradnje i arhitekture. Ti primjeri povezuju tom tipu građevina svojstvenu vizualnu i prostornu pregnantnost s funkcionalnim, ponekad lapidarnim pristupom zadaći. Da bi se te dvije zadaće spojile, potrebno je pogled upraviti na investitore i korisnike, a ne samo na one koji planiraju, kao aktivne sudionike u građevnom procesu.

Udomljavanje ideje zajedništva naslov je razgovora koji je s Heinzom Tesarom, austrijskim arhitektom u čijem opusu istaknuto mjesto zauzimaju projekti i gradnje više muzeja (primjerice Muzej Kelta u Halleinu i Muzej moderne umjetnosti Essl u Klosterneuburgu), vodila glavna urednica »Orisa« Vera Grimmer. Dobar dio razgovora posvećen je preuređenju berlinskoga Muzeja Bode, a iz Tesarovih iskustva u sukobu staroga (zatečeni prostor sa svim svojim vrlinama i slabostima) i novoga (izazovi pri preuređenju) može se štošta naučiti.

Po dobru običaju, u nastavku možemo čitati šire tekstove o građevinama koje su zbog smjelosti i izvornosti poznate i izvan arhitektonskih krugova. To se odnosi na Centar za umjetnost Musac u španjolskom Leónu ili, primjerice, Umjetnički centar u portugalskom Sinesu.

Hrvatski blok »Orisa« otvara rekonstrukcija i dogradnja zagrebačke OŠ Tituš Brezovački Vedrana Pedišića i Emila Špirića, koja je rezultirala građevinom koja je, prema mišljenju Krunoslava Ivanišina, »poput fino skrojene i podstavljene rukavice. Precizno i bez viška odgovara programu, izvana je glatka, iznutra mekana.« O Dječjem vrtiću Jarun Vinka Penezića i Krešimira Rogine bilo je posljednjih mjeseci dosta govora. S punim pravom jer je to maštovito šareno zdanje nastalo u suradnji projektanata i budućih korisnika (ravnateljice), čime je pedagoški program u najboljoj mjeri opredmećen. Velik prostor dobio je razgovor s arhitekticama Ivom Letilović i Moranom Vlaović, kojih je prva velika realizacija, zgrada POS-a u Krapinskim Toplicama, privukla veliku pozornost te bila vjesnikom iznimnih stambenih zgrada u programu POS-a, ali i prvi rad arhitektica što svjedoči o kontinuitetu njihova artističkog naboja razvijena iz »intuitivne reakcije na zadatak i kontekst«. Još je jedna zgrada iz programa POS-a privukla pozornost uredništva »Orisa«. Riječ je o zgradi triju autorica (Ivane Kosier Milovac, Vlatke Vidović i Rajke Bunjevac Zeman), koja je smjelim izborom jarke boje (crvena) obojila Vrbane. Hrvatski blok na najbolji je način zaključio »veliki kristal nepravilna oblika«, smjela poslovna građevina Lumenart Andrije Rusana.

Ljubica Ivanišević