Scena u radosti

Scena u radosti

Aktivna i atraktivna amaterska dramska scena u Hrvatskoj potvrdila je iskonski razlog svojega postojanja, a Zabranjena vrata Zlatka Krilića Učilišta Dramskoga studija ZKM–a označila su estetski vrh Festivala

Najbolji radovi kazališnoga amaterizma iz raznorodnih žanrova i poetika, od alternativnoga do klasičnog teatra, glazbenoga, plesnog, autorskog, baštinskog, pučkog – pa do mnogih podvrsta i mješavina čistih žanrova, potkraj svibnja na Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Kastvu reprezentirali su ovogodišnju sliku bogate amaterske kazališne scene, i hrvatske i europske. Već se, naime, treću godinu paralelno i unutar programa Festivala hrvatskih kazališnih amatera odvija i Međunarodni festival kazališnih amatera, tako da su uz devetnaest domaćih dramskih družina na sceni Doma braće Matešić i na Trgu Lokvina u Kastvu nastupile i skupine iz Praga, Ljubljane, Budimpešte i Visokog.

Između 128 predstava prijavljenih Hrvatskome saboru kulture, ovogodišnji je selektor Matko Raguž u festivalsku konkurenciju uvrstio njih petnaest, dok su u revijalnome dijelu nastupile još četiri predstave, pobjednice sa županijskih smotri.

»Oni su mali, ali su veliki, odnosno, nisu više mali, ali su dovoljno veliki da ne budu mali«, kaže čistačica iz Smogovaca, opisujući četrnaestogodišnjake, ni djecu ni odrasle, bića u intenzivnoj potrazi za svojim mjestom u društvu, stvorenja u kojima vriju hormoni, koji proživljavaju svoje prve ljubavi. Upravo je tema odrastanja u Zabranjenim vratima Zlatka Krilića, koju su polaznici Učilišta Dramskoga studija Zagrebačkog kazališta mladih pod vodstvom redateljice i dramske pedagoginje Grozdane Lajić dali u obliku omladinskoga mjuzikla u svojemu glumačkome, plesnom i pjevanom skladu – označila estetski vrh Festivala. Zanimljivo je da su se na ovome festivalskome izdanju daleko nad svima istaknuli upravo sasvim mladi amateri: kako zagrebački, tako i polaznici hvarskoga Dramskoga studija s predstavom Romeo i Julija. I zato je doista potrebno ukazati profesionalnim redateljima na nekoliko njihovih imena, a to su Jelena Mičić u ulozi hvarske Julije, kao i Marija Plenković (Dojilja) iz iste predstave; potom Mia Nigović (Štefa), Ivana Bojanić (Anđelka) i Tina Krznarić (Gertruda) iz ZKM–a; potom Borka Lučić u ulozi Jelice i Velimir Kokot u ulozi Marka Uzorinca iz predstave Ljubica, Gradskoga kazališta Jastrebarsko; a tu su i dvojica iznimno sugestivnih glumaca i plesača: Milan Pejić iz malološinjskoga Kazališta JAK te Dino Pešut iz Plesnoga teatra Gradskoga kazališta Sisak.

Veliko je festivalsko iznenađenje stiglo iz Prološca: na tragu najboljih zasada brešanovskoga humora, dosad je slabije poznata Dramska grupa izvrsno iznijela komediju Potra Ikić Joku. Sudeći po urnebesnoj reakciji u kastavskoj dvorani, hit festivala bila je nušićevska Familija u žalosti malološinjskoga JAK–a, dok su viški Riborski škondoli još jednom potvrdili visoki standard svoje estetike. Brižno njegovanje baštine češke manjine u Hrvatskoj svojom su predstavom potvrdili glumci iz doljanske Češke besede predstavom Posviceni v hudlicich.

Aktivna i atraktivna amaterska dramska scena u Hrvatskoj potvrdila je tim radovima iskonski razlog svojega postojanja – ali je doista velika šteta što zbog nedostatka novca nije moguće organizirati Festival tako da hrvatski amateri pogledaju sve predstave, kako bi i sami dobili točan uvid u plemenitu priču o ljubiteljima teatra.

Dubravka Lampalov