Satirično cjepivo

Satirično cjepivo

Glumački pomak Urše Vučak u naslovnoj ulozi bravurozno prevodi složeni sustav igre cijeloga ansambla u jezik svijeta koji je autentično kazališni

Baš nekako u isto vrijeme kad je Kate Kapuralica Vlaha Stullija, znamenita vulgarna komedija, odskočila od poznatih nam obrazaca dubrovačke dramatike, u slovenskoj se literaturi normiranoj uglavnom crkvenom dogmom, na prijelomu 18. stoljeća javlja Županova Micka, vulgarna komedija i duhovna blizanka našoj Kati Kapuralici. Micka je prijevod i prilagodba utemeljena na njemačkoj Richterovoj igri, a za potrebe Ptujskoga kazališta adaptirao ju je Rok Vilčnik.

Ne upavši ni u jednome trenutku u primamljivu klopku trenutačnog efekta, redatelj Rene Maurin u nekoliko planova i s pravim odmakom potrebnim komediji oblikuje Mickin primitivan, seljački svijet jednostavne i neposredne grubosti, svijet kojemu ona duhovno i tjelesno pripada, a iz njega nastoji pobjeći udajom. Kombiniranom Chaplinovom glazbom, maskom, kostimom i scenskim pokretom na tragu crne dosjetke i opore groteske, znalačkom ekspresivnom glumom u ulozi komentara – Maurinova se Micka prepuna vibrata svrstava u red ozbiljno režiranih predstava, i ona zapravo obračunava s uobičajenim, uglavnom neodgovornim pristupom režije pučkih komedija. Glumački pomak Urše Vučak u naslovnoj ulozi bravurozno prevodi složeni sustav igre cijeloga ansambla u jezik svijeta koji je autentično kazališni – ovom smislenom stilizacijom ansambl bezbolno prošetava unutar koncepta dvoslojne zamisli, gdje je s jedne strane artificijelno, a s druge ljudsko.

Smijehu izvrgnuvši kako laičke psihoanalitičke i seksualne opće točke, tako i društveni kontekst vremena radnje same Linhartove Micke, živahno raspričana predstava Mladinskoga gledališča Ptuj podučava o kazališnome poslu kojemu je temelj ustrajnost i strpljenje, a za rezultat ima efikasno cjepivo protiv jeftinih teatarskih pobjeda. Kerempuhova je publika na Danima satire itekako znala prepoznati taj artistički cinizam.

Dubravka Lampalov