Sa sjevernih mora

Sa sjevernih mora

Ako bismo iz prebogata programa ovogodišnje Ascone mogli nešto izdvojiti, a to svakako nije lako, onda bi vrijedilo spomenuti ova imena: Leroy Jones, Al Copley, Dewell Paquette Nightowls, Judy Carmichael trio, Robert Kyle, Tanya i Lillian Boutté

Ljeto je stiglo, a to je znak da je započela i bogata sezona europskih festivala jazza. O jednom je od njih, onom najvećem, Northsea Jazz, koji je nedavno iz Den Haaga preselio u bogatiji Rotterdam, a ima ekspozituru čak i u Južnoafričkoj Republici, u ovoj rubrici već bilo riječi. Po brojnosti sudionika, ali posve drukčijega stilskog pristupa programu, spomenutom se nizozemskom festivalu približava Jazz Ascona, manifestacija tradicionalnoga jazza, koja se ove godine 23. put održava u tom malom, ali turistički vrlo snažnu gradiću na sjeveru jezera Laggo Maggiore u blizini Locarna, a o kojem se u nas vrlo malo zna. Mnogo poznatiji festival u Montreuxu, premda posljednjih godina u potupnoj programskoj zbrci, ove se godine oporavlja i vraća među najvažnije festivale jazza u Švicarskoj.

Jazz Ascona ove je godine, zbog stilske programske usredotočenosti na samo New Orleans jazz, potrebno proširenje najavio i u naslovu, koji sada glasi Jazz Ascona New Orleans & Classics. Više od 250 glazbenika, kojima je na raspolaganju dvanaest raznih pozornica, s posebnim koncertnim prostorom na obali jezera, i neprekidnim programom koji traje od jedanaest sati prije podne do četiri sata ujutro, te mnogobrojna publika smješteni su u 36 hotela od pet do dvije zvjezdice te više udobnih prenoćišta. Nastupa osamdesetak raznih ansambala tradicionalnog i mainstream-jazza, i daleko bi nas odvelo njihovo nabrajanje! U programu dominiraju dakako sastavi i solisti iz Sjedinjenih Država, no tu je i niz europskih ansambala odgovarajućeg profila, ali i onih koji njeguju swing. Nerijetko gostuju i džezisti iz Australije. Takav programski profil nerijetko, napose u Europi, izlazi iz područja zanimanja dijela publike zadojene najmodernijim i free jazzom, no postojanje festivala kakvi su u Asconi, nizozemskoj Bredi ili njemačkom Dresdenu, i neki drugi, pokazuju da postoje brojni ljubitelji jazza koji prihvaćanjem tradicije jazza mogu sagledati svu dinamiku te glazbe i njezinu cjelokupnu povijest. U suprotnom takvih festivala zacijelo ne bi ni bilo. Dokazuje to i skroman, ali u nas jedini festival tradicionalnoga jazza u Varaždinu, uloga kojega je baš zbog spomenute činjenice za naše prilike u jazzu itekako važna.

Ako bismo iz prebogata programa ovogodišnje Ascone mogli nešto izdvojiti, a to svakako nije lako, onda bi vrijedilo spomenuti ova imena: Leroy Jones, Al Copley, Dewell Paquette Nightowls, Judy Carmichael trio, Robert Kyle, Tanya i Lillian Boutté, posljednja je ambasadorica jazza iz New Orleansa, imenovana službeno od UNESCO-a nakon katastrofe u tom gradu, potom Charlie Miller, Chris Flory, Jesse Davis, Scott Robinson, Joe Cohn, Steve Blailock, Terrell Staford, Red Holloway.

Za ljubitelje tradicionalnog jazza i swinga, a takvih i u Hrvatskoj ima, koji bi željeli potegnuti do Ascone u Ticinu, informacija da je cijena dnevne karte 10 švicarskih franaka ili 7 eura, ulaznica je za tri dana za sve koncerte po želji 25 franaka ili 17 eura, dok festivalska propusnica za praćenje cjelokupnog desetodnevnog programa stoji 75 franaka, odnosno 50 eura. Tomu valja pridodati i ne baš male cijene boravka pa na kraju ispada je Jazz Ascona dostupna samo ljubiteljima tradicije jazza dubljega džepa.