Pravopis za vrijeme u kojem živimo

Promocija Hrvatskog pravopisa Lade Badurina, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića u izdanju Matice hrvatske, Matica hrvatska Zagreb, 15. lipnja 2007.

Pravopis za vrijeme u kojem živimo

U petak 15. lipnja 2007. u velikoj dvorani palače Matice hrvatske predstavljen je Hrvatski pravopis Lade Badurina, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića u izdanju Matice hrvatske. Pred mnogobrojnom publikom Hrvatski su pravopis, uz autore, predstavili predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić, pročelnik Odjela za jezikoslovlje Matice hrvatske Mirko Peti, jezikoslovci Bernardina Petrović i Branimir Belaj te potpredsjednik Matice hrvatske Vlaho Bogišić. Moderator promocije bio je glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić

U uvodnoj riječi Zorislav Lukić izrazio je veliko zadovoljstvo činjenicom da je projekt Hrvatskoga pravopisa, jedan od najvažnijih projekata Matice hrvatske, priveden kraju i da se njegov rezultat može predstaviti široj javnosti. Zahvalio je potom svima zaslužnima za dovršetak projekta, od autora koji su tijekom gotovo četiri godine koliko je trajao rad na knjizi uložili velik trud i obavili golem posao te članovima Pravopisnoga povjerenstva Matice hrvatske u kojem su bili Igor Zidić (predsjednik), Vlaho Bogišić, Stjepan Damjanović, Tonko Maroević, Mirko Peti, Ivo Pranjković, Marko Samardžija (do lipnja 2006) te Zorislav Lukić, kao i stalnom likovnom uredniku izdanja Matice hrvatske Luki Gusiću, koji je opremio i ovo izdanje, te službi grafičke pripreme u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža na čelu sa Semirom Resimovićem. Posebnu zahvalu Lukić je uputio predsjedniku Matice hrvatske Igoru Zidiću, koji je projekt vodio od sama početka. Poželjevši da predstavljanje prisutnima ostane u dugu sjećanju, a Hrvatski pravopis Matice hrvatske u još duljoj uporabi, Lukić je govornicu prepustio Igoru Zidiću.

Govoreći o Hrvatskom pravopisu Matice hrvatske Igor Zidić posebno je naglasio da želi otkloniti apriorne nesporazume i stvoriti atmosferu za njegovo zdravo i normalno prosuđivanje. Veliko zadovoljstvo izrazio je i činjenicom da su autori Pravopisa kompetentni jezikoslovci mlađe generacije, jer je zadaća starijih otvarati putove za djelovanje mlađih zato što samo tako zajednici možemo osigurati normalan život. »Upravo stoga profesori su prvi koji bi se trebali radovati uspjehu, sposobnosti i zrelosti svojih najboljih đaka, no umjesto toga nerijetko smo svjedoci da se iskusni profesori ljute što netko nastavlja njihov posao«, rekao je Zidić i izrazio čuđenje takvim postupcima nekih.

»Na mladima svijet ostaje za Maticu hrvatsku nije tek puko geslo i upravo je ono bilo poticaj za nastanak Hrvatskoga pravopisa jer nemoguće je sve vrijeme vrtjeti iste teme, naslove i autore i time, na neki način, kočiti mladim ljudima da kažu svoje. Pritom je posve nevažno da li se svatko od nas sa svakim pravilom u ovakvoj knjizi u cijelosti slaže, ali to i nije potrebno. Unaprijed stvarati zapreke i ocrnjivati ljude koji žele nešto novo i pritom djeluju u okrilju ustanove kakva je Matica hrvatska, koja se nikad nije kompromitirala – pogrešan je put. Ova je knjiga napisana kao hrvatski pravopis bez neprestana pogledanja preko istočne hrvatske granice. Pisali su je ljudi koji takvih kompleksa nisu imali i koji nisu bili ucjenjivani političkim rješenjima u pisanju jezičnoga teksta. Svjesni smo da živimo u političkom kontekstu i političkoj sredini i da mnoge stvari koje nisu političke imaju reperkusije takve naravi. Hrvatski pravopis rađen je bez zadnjih misli (onih koje bi vodile računa o politici), a jedini kriterij bio je da li je nešto dobro napravljeno«, rekao je Zidić. »Nisu dobre apriorne političke ocjene te razmišljanja o tome da li je Matica Pravopisom iznevjerila hrvatsku tradiciju. Volio bih da bitna hrvatska tradicija bude kritički misliti o svemu što radimo, i to u svakom kontekstu, te imati snage popraviti ono što nije dobro, a ne vjerovati da je jednom za svagda prije trideset ili pedeset godina nešto riješeno i da nije dobar Hrvat onaj koji se upita o bilo čemu.«

»Autori su odgovorni za obavljeni posao, kao što je odgovorno i Povjerenstvo koje je posao blagoslovilo. U danima koji dolaze bit će raznih reakcija na pravopis, Matica je na to spremna. Stručne rasprave i primjedbe su dobrodošle, no nećemo se osvrtati na pamflete«, rekao je Zidić. Bit je svake znanosti, pa tako i one jezične, propitivanje postojećeg, a takvih se pitanja Matica ne boji. Zidić je potom naglasio da već danas Pravopis ima neke velike prednosti. Primjerice poglavlje o transkripciji i transliteraciji stranih imena, na kojem je bilo angažirano 20 suradnika za pedesetak jezika, a tu je i vrlo dobar i koristan pravopisni rječnik.

Matica je ustanova koja je tijekom desetljeća više nego obilato pridonosila hrvatskom jeziku i Hrvatski pravopis još je jedan prinos tome. Matica pokazuje živ interes za hrvatski jezik i njegovu sudbinu, ne samo Pravopisom nego i u praksi književnosti, a i za ostala područja, politiku, arhitekturu, arheologiju…

Nakon Igora Zidića okupljenima se u ime autora obratila Lada Badurina. »Mnogo je riječi ovih dana izgovoreno o pravopisu, napose o Matičinu Hrvatskom pravopisu. Svaka se naša riječ sada može učiniti suvišnom i prekomjernom. Dopustite mi stoga da u ime nas troje autora kažem nekoliko rečenica. Promišljajući dakle sada, sasvim prigodno, ne tako davno završen posao, izdvojila bih troje.

Prvo, pitanje koje nas je vodilo u izradi hrvatskoga pravopisa jest ‘što se od nove hrvatske pravopisne knjige smije ili uopće treba očekivati’. Naime, nakana nam je bila napisati pravopis koji će ponuditi jasne i jednoznačne odgovore na pitanje kako pravilno pisati hrvatskim jezikom. Željeli smo pritom pravopisnu knjigu, koliko god smo to nalazili mogućim, osloboditi od gramatike, ali i od jezičnog savjetništva bilo koje vrste. Premda se može činiti da je to suvišno isticati, reći ću: zamišljali smo pravopis koji će biti samo pravopis – zbroj pravila za pravilno pisanje. Zainteresirana će javnost uskoro procjenjivati u kojoj smo mjeri u tome i uspjeli.

Drugo o čemu smo pišući morali voditi računa jest namjena knjige. Polazeći od činjenice da je Pravopis priručnik i da je namijenjen načelno svima, znači i nestručnjacima i stručnjacima, nalazili smo se pred nemalim metodološkim izazovom: kako ne iznevjeriti struku, a ne dopustiti da knjiga izgubi na komunikativnosti i, s pravom očekivanoj, demokratičnosti. Buduća recepcija šire javnosti bit će najbolja potvrda jesmo li i koliko smo u tome uspjeli.

Treće, možda i najsloženije pitanje, bilo je ono koje i ne samo posljednjih dana najviše zanima našu kulturnu javnost. To je pitanje odnosa Hrvatskoga pravopisa Matice hrvatske prema tradiciji hrvatske pravopisne norme. U vezi je s time naše stajalište bilo sasvim jasno. Na tradiciju smo hrvatske pismenosti, ali i na tradiciju hrvatske pravopismenosti, nastojali gledati u njezinu totalitetu, dakako ne zanemarujući ni suvremenu praksu hrvatske pisane riječi. Između više pravopisnih rješenja, ondje gdje su postojala, trudili smo se učiniti logičan izbor zasnovan na jezičnim i pravopisnim razlozima, ali ne manje važno, i u novijoj pisanoj praksi. Nastojali smo dakle pomiriti tradiciju i suvremenost, iako smatramo da one i ne bi smjele biti u sukobu. Rješenja utvrđena Hrvatskim pravopisom višekratno smo ovjeravali. Uzajamno čitajući rukopisne verzije pojedinih pravopisnih poglavlja najstroži smo kritičari bili sebi samima. Potom, prvi su pomni čitatelji radnih, i ne uvijek baš spretno sročenih pravila, bili članovi Pravopisnoga povjerenstva. Zahvalni smo im na primjedbama, ali i na tome što su vjerovali u naš pravopisni put. Hvala i recezentima na korisnim napomenama. Uvjerena sam da su i one knjigu učinile boljom. Naposljetku moram reći da smo nas troje, moji kolege i suradnici, Ivan Marković, Krešimir Mićanović i ja, osjećali veliku odgovornost pred nemalim zadacima. Razumijem, s razlogom zainteresiranoj javnosti moglo se činiti da Matičin pravopis nastaje u nekoj nepotrebnoj konspiraciji, no mi smo zahtjevan posao željeli raditi neopterećeni medijskom pozornošću, ali zato sada knjigu prepuštamo toj medijskoj pozornosti«, zaključila je Lada Badurina.

»Jedno je od bitnih obilježja knjige koju danas predstavljamo njezina jednostavnost. Do nje dakako nije bilo ni lako ni jednostavno doći. Postignuta je golemim naporom autora koji je uložen u to da se složena, ponekad prijeporna, nedovoljno istražena i ne uvijek najpreciznije definirana pravopisna tematika hrvatskoga standardnog jezika izloži na jednostavan, logičan i pregledan način. Jednostavnost, o kojoj je ovdje riječ, ogleda se kako u formulaciji pravopisnih pravila tako i u rasporedu, odnosno slijedu poglavlja u kojima se izlažu pojedini aspekti pravopisne problematike od pisma na početku do pravopisnoga rječnika i prikaza korekturnih znakova na kraju. U usporedbi s postojećim pravopisnim priručnicima taj mi se izbor poglavlja i njihov slijed u ovoj knjizi čini ne samo najlogičnijim nego, s obzirom na praktičnu namjenu knjige, i najučinkovitijim, jer omogućuje dobro snalaženje pri traženju odgovora na ne uvijek laka pravopisna pitanja. I u formulaciji pravila i u strukturiranju knjige kao cjeline do jednostavnosti se došlo oslobađanjem predmeta kojim se autori bave, pravopisa, od svega onoga što je za nj suvišno. Za to je bila potrebna usredotočenost na samu bit pitanja što pravopis jest i kako ga, da bude prihvatljiv, prezentirati na najbolji način svima onima kojima je potreban. Konkretan je odgovor na to knjiga koju danas ovdje predstavljamo«, rekao je na početku govora Mirko Peti. Ukratko, Hrvatski pravopis »respektabilno je pravopisno djelo u kojemu će mnogi za sebe naći velik broj pouzdanih informacija i valjano obrazloženih rješenja za mnoga pravopisna pitanja koja se u njemu obrađuju«, naglasio je Peti pohvalivši autore i zaželjevši knjizi još mnoga izdanja.

Nakon Mirka Petija dojmove o Hrvatskom pravopisu iznijelo je dvoje jezikoslovaca koji nisu bili uključeni u projekt Matice hrvatske, Bernardina Petrović i Branimir Belaj. Oni su knjigu dobili tjedan uoči predstavljanja i bilo je zanimljivo čuti njihova izlaganja i pohvale upućene na račun autora Hrvatskoga pravopisa, kako ono formom klasičnije Bernardine Petrović tako i ono nekonvencionalno, polemično i provokativno Branimira Belaja.

Predstavljanje je u osobnijem tonu zaključio Vlaho Bogišić spomenuvši mladost autora Hrvatskoga pravopisa, tajnovitost kojom je bio obavijen nastanak knjige te prisjetivši okupljene na nedavno preminula pjesnika i diplomata Borisa Marunu.

Goran Ivanišević