Nove snage likovne scene

Nove snage likovne scene

Nagrada Radoslav Putar od trenutka ustanovljenja 2002. opravdano je izazivala pozornost mlađih naraštaja umjetnika nastojeći među njima prepoznati i izdvojiti autore jasno profiliranih stajališta koji pridonose afirmaciji i standardima profesije u zemlji i široj regiji

Nastala na inicijativu Instituta za suvremenu umjetnost iz Zagreba u suradnji s Foundation for Civil Society, New York, Trust for Mutual Understanding, New York, i međunarodnom mrežom YVA, prozvana je po jednom od najuglednijih likovnih kritičara – Radoslavu Putaru, čiji tekstovi i danas nadahnjuju čitatelje posvećene poslijeratnim likovnim zbivanjima. Izložba četvoro finalista nagrade Radoslav Putar od prošle se godine održava u velikogoričkoj Galeriji Galženica, mjestu koje aktivno promovira suvremenu hrvatsku likovnu scenu pridonoseći prepoznatljivim identifikacijskim procesima.

Uspješnost i atraktivnost izložbe ovisi o kandidatima koji su prijavili svoje projekte. Dobno ograničenje ima svoje prednosti, ali i slabosti, jer razlike u produkcijskim i koncepcijskim razinama posve mladih umjetnika i onih koji se približavaju 35. godini velike su, kao što je to moguće zapaziti i na ovogodišnjoj izložbi. Pod duhovitim naslovom Radoslave, samo smo nas dva muška na izložbi ovogodišnji pobjednik Vedran Perkov (Split, 1972) svojom je monumentalnom skulpturom ovladao prostorom na zanimljiv i provokativan način. Na visokom crveno obojenom postamentu gipsana je bista Radoslava Putara, izgled koje gotovo neizbježno priziva u sjećanje pompozna poprsja političara. Brojne asocijacije koje pritom dolaze u obzir sam je autor taksativno naveo u kratku obrazloženju iznalaženja svoje pozicije u izrazito ženskom okruženju (finalistica i članica žirija). Njegov rodno–mikrodruštveni identitet ostvaren je tipično muškom gestom (dakako, ako to određenje shvatimo uza sve ironične odmake koji mu pripadaju).

Renata Poljak (Split, 1974) zasigurno je najafirmiranija među ovogodišnjim finalistima. Njezina dvokanalna videoinstalacija Ruta i spomenik zajedno s crtežima i tekstom rezultat je složena koncepta promišljanja povijesnih događaja i njihove suvremene interpretacije, potaknuta pričom o Ruti Tannenbaum Miljenka Jergovića. I dok jedna projekcija ilustrira priču o nevjerojatno naivnim razmišljanjima djevojke koju odvode u logor (sa scenama snimljenim ispod mora, čime se pojačava dojam imaginarnog prostora i vremena), ona druga govori o strašnim interpretativnim alatima koji stradanja Židova nastoje olakšati duhovitim, neprimjerenim izjavama turističkoga vodiča koji objašnjava Spomenik ubijenim Židovima Europe u Berlinu.

Mlada autorica Ines Matijević (Osijek, 1982) izložila je crtež na papiru Suzana sa starcima, postavljen ispod ploče od pleksiglasa. Umjetnica je u toj starozavjetnoj priči, koja je često služila za predložak umjetnicima iz raznih razdoblja, nastojala promijeniti tradicionalne odnose likova i način reprezentacije žene kao žrtve. Nedvojbeno crtačko umijeće poslužilo je u prikazu scene na nešto suvremeniji način, smještene u kupaonici, pri čemu je veća pozornost posvećena minuciozno izvedenoj dekoraciji nego odnosima među likovima, o čijoj se složenosti više može pročitati u popratnom objašnjenju, nego zapaziti na samu crtežu.

Maja Marković (Velika Gorica, 1979) nastavila je istraživati načine gledanja i viđenja ovisne o poziciji s koje se pruža najbolji pogled. Njezine su topografske perspektive crteži u olovci i akvareli; to su slike onoga što je uočila iz tlocrta karata gradova koristeći se metaforama horizontalnog – geografskog prostora naspram onog povijesnog (parafrazirajući Šuvakovića), stvarajući sheme u koje je postupno počela uvoditi likove koji pridonose sve složenijim značenjskim odnosima.

Sandra Križić Roban