Muzej nepokornosti

»Riječi«, časopis za književnost, kulturu i znanost, gl. ur. Slavko Jendričko, br. 1–3, Matica hrvatska Sisak, 2007.

Nedavno objavljeni prijevodi Thoreauova Waldena, te posebice eseja Građanski neposluh, kao da su aktualizirali pitanja odnosa pojedinca spram zakona i društvenog uređenja, a upravo će ta pitanja otvoriti i novi broj časopisa »Riječi«, s time da Žarko Paić u ogledu Muzej nepokornosti pomiče pojam neposlušnosti ka novom, za današnje društvo primjerenijem pojmu. Počevši razmatranje usporedbom totalitarnih i liberalnih društava analizom njihovih vizualnih identiteta, pri čemu kod prvih slika prikriva, a kod drugih iskrivljuje realnost, te naglašujući distinkciju među njima pojmovima mauzoleja i muzeja, Paić se pita o održivosti građanskoga neposluha u suvremenim liberalnim demokracijama, u kojima se prostor slobode ponajprije ostvaruje u onom virtualnom. U situaciji u kojoj neoimperijalni poredak globalizacije cjelokupni novi svjetski poredak temelji na hegemoniji Sjedinjenih Država, a države i nacije dijeli na odabrane (uključene) i slabe (isključene), kao semantički mnogo moćniju riječ Paić predlaže nepokornost, koja nije reducirana samo na odbijanje provođenja volje zakona i uz koju autor veže i ideju identiteta otpora.

Svojevrstan pak otpor uredništva općoj marginalizaciji poetskog izričaja vidljiv je u davanju velikoga prostora upravo poeziji, kako u teoretskim radovima, tako i u praksi. Osim domaćih pjesničkih snaga čitamo prijevod poezije vrlo zanimljive suvremene američke pjesnikinje i aktivistice za ljudska prava Carolyn Forché, koja ispisuje stihove vođene snažnim emocijama, ali i idejom o nužnosti literarnog angažmana u političkim pitanjima. Poetski blok donosi još nekoliko tema, među kojima valja istaknuti prilog Miloša Đurđevića, koji radi izbor po njemu najboljih poetskih izdanja u protekloj godini, popraćen kvalitetnim komentarima pjesničkih zbirki. Uz taj pregled, u nekoliko tekstova čitamo o poeziji Slavka Jendrička, a Branimir Donat zaboravu otima ime pjesnika Zdravka Brajkovića, nestala u Drugom svjetskom ratu, iza kojeg je ostala tek jedna pjesnička zbirka, Doba vjetrova.

No, ni prozni blok neće nimalo zaostajati za poetskim, i kombinacija domaće recentne proze s novim prijevodima čini možda i najzanimljiviji dio novoga broja. Uz pripovijesti Pavla Pavličića, Alojza Majetića, Rade Jarka, Vesne Biga i Krešimira Pintarića, poseban temat donosi izbor kratkih priča šestorice autora nekadašnje njemačke Grupe 47, čiji su literarni sastanci i aktivnosti oko časopisa »Poziv« i »Škorpion« iznjedrili neka od najvažnijih imena suvremene njemačke književnosti. Taj izbor pripovjedaka, kako ističe priređivačica i prevoditeljica Ana Snježana Brlić, nastoji obuhvatiti tematsku i stilsku raznovrsnost koje su obilježavale Grupu 47, a u njemu čitamo tekstove Güntera Grassa, Uwea Johnsona, Heinricha Bölla, Siegfrieda Lenza, Martina Walsera i Gabrielle Wohmann. Jednako su vrstan prilog i prijevodi triju suvremenih ruskih književnica (Ljudmila Ulickaja, Ljudmila Stefanovna Petruševskaja, Viktorija Samojlovna Tokareva), koje u svojim pripovijestima tematiziraju rusku svakodnevicu iz koje izdvajaju, kako se navodi u popratnim tekstovima, slučajeve života, ljude koji se ne mire sa svojom običnošću i slične teme, literarno ih oblikujući brojnim stilskim nijansama, koje se kreću od ironije, mistike do psihološkoga realizma.

Kako nijedan književni rod ne bi bio zapostavljen, broj donosi i Goldonijevu narodnu komediju Grubijani (Il rustegi), izvorno napisanu na venecijanskom dijalektu, koju u ovom prvom objavljivanju u prijevodu Borisa B. Hrovata čitamo na hrvatskom književnom standardu.

Tek malen iskorak u izvanknjiževno područje čine prilozi s lokalnim temama. Tako Hrvoje Klasić piše o djelatnosti Matice hrvatske Sisak u doba Hrvatskoga proljeća, dok Mladen Kuhar piše o promjenama u sociodemografskoj strukturi sisačkog stanovništva od 1961. do 1971. godine. Likovni prilozi broja vezani su uz izložbu Za stolom umjetnika Antuna Maračića, o kojoj u posebnom prilogu piše Ivica Župan.

Gotovo tri stotine stranica novih »Riječi« ni sadržajem ni opsegom nisu predviđene za jednokratno čitanje, stoga, ukoliko s dolaskom vrućih dana polako pripremate popis literature predviđene za dokona ljetna popodneva, svakako mu pridodajte i ovo izdanje, koje će vrijednim prilozima u potpunosti opravdati izbor.

Ljubica Anđelković