Ja sam živio na tri kontinenta

Izbor pjesama 1972–1996.

BEING THERE

Najprije se s desna pojavi

general Ky (njegovo odijelo je besprijekorno

kao da njega samoga ni nema osim

u opisu magazina

Time) i on izjavi da mi još

vjerujemo u demokraciju i njen

osjećaj za fair play Zatim doplutaju

iza ugla dva astronauta

i prvi od njih drži u rukama

čekić i guščje pero

i ispustivši ih dokaže

izvan svake razborite sumnje

da je Galileo uglavnom znao

što radi Uskoro za njima dojaše u grad

neki cowboy

i poput kakva neodgovornog Billy the Kida

smjesti kuglu pravo između očiju

mjesnog šerifa: mjesni šerif

nema vremena da bilo što kaže

Cowboy ispuše cijev svog revolvera

galantno se nakloni prisutnim

gospođama i odjaše

u tren oka

kako je i dojahao Gradonačelnik odmah

organizira potjeru

a bankar tješi udovicu i raspisuje

natječaj: Živ ili Mrtav! Ali

vraga Onaj se bistri cowboy već snašao

i u međuvremenu napravio

nešto novaca preprodajući ukradenu

stoku u donjem Texasu

i sad se nalazi u dalekom gradu

na sjeveru i u hotelskoj sobi

gleda televiziju

i puši dobre cigare

i pije Black & White

i udara svoju bivšu zaručnicu

i baš ti se (općenito uzevši) njemu

fućka.

Pouka: Mi bismo trebali žaliti Amerikance

kao sami sebe Oni nisu drugačiji od nas

samo što su puni špinata i snage

pa kad nešto hoće

po uzoru na svog predsjednika

oni to i učine.

I stvar pali.

I ponekad ne pali.

PASJE TRKE

(Studija o nogama)

Ja sam živio na tri kontinenta

U Londonu i u podrumima i ja sam znao

Da će kišiti na sprovodima kako kiši

U Fitzgeraldovim romanima

Ali ja sam bio mlad i nesklon

Spengleru i uspješnim metaforama

Ja sam izlazio samo predvečer

Pio jeftino pivo i igrao na skupe pse

Navijajući uvijek za tricu i peticu

I očekujući da se dogodi kakvo čudo

Ili potres ili neka druga

Važnija stvar

Da se ukaže sunce u dva sata ujutro

Da Vikinzi navale ili da bar Rusi

Spuste bombu koja bi nas obasjala u svako

Vrijeme

Mogli ste me sresti na Stamfordu

Ili Wimbeldonu

Uvijek u sjajnom raspoloženju

Uvijek pomalo izvan svega toga

Uvijek okružen onim ženama što me

Izrabljivahu

Te moje žene!

To je zapravo problem za sebe

One su obično imale dobre noge

Ja sam uvijek bio osjetljiv na noge

Ja sam ustvari zanimljiv tip:

Amerikanci, npr., sve dadoše

Za dobre dojke, a ja ti dam

Sve za noge, njihovu duljinu i stvarne

Mogućnosti izraza

I još i danas ponekad mislim da upravo

O ženskim nogama u mnogomu ovisi

Sakrament ženidbe

I sreća ljudi

Dabome, ja sam bio mlad

I još sam uvijek imao nekih izgleda

I polagao nade u napredak svijeta

I mnogo se zalagao oko bolje budućnosti:

Čak su i moji psi ponekad dobivali

Ali debeli crvi sumnje

I ona ideja da će kišiti na sprovodima

I povrh toga: budući sin maloga

Naroda (naizmjenično: oslobođenja pa

Razvoj) i ne mogavši često platiti

Stanarinu poljskom veteranu iz Drugog

Svjetskog rata i dolazeći tako

Sve više u doticaj s društvom,

Nešto mi je iznutra uporno tvrdilo

Da tako neću moći zadugo

Danas

Živim u Los Angelesu u vrijeme

Velikih prirodnih nesreća

I predsjednika Nixona i još ponekad

Nostalgično zalajem za ženama

Ali me sudbina svijeta inače slabo zanima

Ustajem rano, treniram požrtvovno

I trčim sve bolje Jednom godišnje

Na sveučilišnoj klinici

Provjerim mozak srce pluća bubrege i

Stražnjicu a nedavno nabavih

I neoglođivu plastičnu kost pa se

U slobodno vrijeme lijepo zabavljam

I razmišljam još samo o tome kako

Da nadživim

Svoje navijače.

MARX JE MRTAV

Marx je mrtav

Nietzsche je posljednji put

Zalupio vratima

Lenjin se ukrcao na ubrzani vlak

Moja susjeda se budi s vlagom

Među tankim nogama i unatoč tome

Tvrdi da njezini sni

Niječu Freuda

Napokon je i Mao preplivao

Žutu rijeku

Rockefeller se ispružio

Pod sumnjivim okolnostima

Uskoro će otići Sartre

Uskoro će Krleža skrenuti iza

Ugla

Uskoro će jesenski vjetar

Zamesti lišćem

Posljednji fijaker

A ja jedem doručak u krevetu

U hotelu Playa Mazatlan

I slušam kako se kapi

Mlake suptropske kiše

Skližu niz stakla

Niz debelo meso kaktusa

Ulazi mlada sobarica i zbunjeno se smješka

Čini se kao da nešto traži

Kaže da se zove Rosa Alba

Ja je zovem hermanita

I jedem svoj doručak

I odmjeravam joj noge, godine i prsa i

Pogađam se u sebi

Da joj ponudim

Ili

Ne ponudim

Honorarnu zaradu

Za mene još nije vrijeme

Umiranja.

JOŠ JEDAN DOKAZ O PRAVILNOM POSLOVANJU

(Suvremeni roman)

Kurvu, kojoj sam 1961. u Salernu platio

S pola kutije cigareta i 350 lira u gotovu,

Nedavno sretoh kao uglednu gospođu

Na aveniji Park u New Yorku.

Vratila mi je moj novac višestruko.

Nismo se odmah prepoznali.

Sjeli smo u kavanu hotela Roosevelt

I malo pričali o Broadwayu,

O suvremenom kazalištu općenito:

Imali smo začudno slične ideje.

Pozvala me kući na čaj,

Pokazala mi neke Pollockove originale,

Jedan stari propeler i druge avangardne stvari.

Potom smo još malo pričali o kazalištu.

Sjetila me se kad se svukoh.

Pouka: Uvijek ulaži razborito

AMERIKA

Naša petogodišnja djevojčica

Stajaše na vratima svoje sobe

Velike upitne oči

I budući razborit čovjek

Ja se svladah i mirno rekoh

Mojoj ženi na kauču: Ženo,

Do sada je nekako išlo, ali ovako

Ne može dalje. Ako pravo

Prosudim, meni su se dogodile

Samo dvije neugodne stvari

U životu: ti i

Jugoslavija.

I rekoh: Tvoja prisutnost je dovoljna

Da ja poželim da nestanem, iskočim

Iz vlastite kože, prijeđem u maglicu

Nad pamučnim strništima

Oko Bakersfielda.

— Uistinu, čitavo mi se popodne

Motala po glavi slika Preka

Gledana s rive u Zadru

Zamotana u klupko kao zmija

Moja žena je hladnokrvno čitala

Stanoviti ljubavni roman

(Mislim da se nalazio na petom mjestu

Bestsellera toga tjedna)

U redu, dodao sam ja, to znači

Da se ponovo slažemo u nečemu.

I ja iznesoh najvažniju odjeću

I bacih na zadnje sjedalo u automobilu

I potom se ponovo vratih u kuću

Da se oprostim od naše djevojčice

Koja me čekaše plačući

I ja je podigoh poljubih i rekoh

Da ne zaboravi da je tata puno voli

A ženi, kao usput, dobacih s vrata

Da zadrži sva zemaljska dobra

I moje fotografije

Kad sam ponovo sišao na ulicu

Već su se palila prva žuta svjetla

U luci San Pedra

I na usidrenim brodovima

I ja bacih pogled gore

l vidjeh našu djevojčicu kako me ukočeno gleda

Kroz rešetke na balkonu i ja joj mahnuh rukom

l ulazeći u automobil pomislih

Da bih se zbog nje trebao vratiti

I reći mojoj ženi: Život je uvijek bio

Prljava školska ploča; izbrišimo je, baby,

l počnimo iznova.

Ali ne učinih ništa

Samo okrenuh ključ, ubacih u brzinu

I suznih očiju, priznajem,

Sa suzama u očima krenuh

Kroz prvi sumrak

Kroz pustinju zvanu Amerika.

OVAKO JE PISAO KATUL

Antunu Šoljanu

Na III. je gimnaziji bila djevojka

S nadimkom Gina

Imala je 16 ili 17 godina

Neprestano mi je pisala

Ljubavna pisma

Na koja ja nisam redovito odgovarao

Naučen ubijati ono što sam volio

Jedne večeri kad sam na zrinjevačkoj klupi čitao Vidrića

Gledah je kako se polako primiče ulazu hotela Palace

Grleći visokoga plavog stranca

Oči su joj sjale

Lice joj se žarilo

Kao kastilijanskim djevicama

U podnožju križa

I gledah je kako ulazi

Za par mizernih nylonskih čarapa za par bijednih gaćica

S kojima me je sutradan zavodila

Ali ja više nisam bio isti

Nakon toga

Mogao ju je imati u bilo kojem parku

U bilo kojem agramerskom portunu

Svaki socijalistički patriot svaki društveni trudbenik

Zamislite: moju Ljubav

Svaki kurvin sin.

BEETHOVENOVA DEVETA

Ovog bi jutra Gornji grad mogao biti Yukon

Ničija zemlja, sibirska noć što traži koštanu srž

Grobnica što doziva mrtve

Održava se obnoviteljska skupština Matice hrvatske

Lusteri u staroj Vijećnici podrhtavaju dok Crnogorac

Govori o sudbini svoje zemlje

Zapravo slušam o nekakvim puškama nabijenim mržnjom

(Tako će život proći između mržnje i mržnje)

Vlado Gotovac je izabran u prvom krugu

Objed u Gradskom podrumu.

Uvečer opet Yukon:

Poslije trideset godina nalazim se ponovno

U Hrvatskom narodnom kazalištu

Od cijele Zagrebačke filharmonije

Meni se najviše sviđa viola

Dugačkih plavih vlasi

I Beethovenova Deveta odzvanja u duši kao

Da moj pokojni otac udara šakama

Po hrastovu lijesu:

Neki bog silom želi van.

BIZANTSKI KRIŽ

Pod tim križem leže u miru Božjem

Pijani ljudi strašna izgleda

Koji su 1991. dolazili iz Srbije

Po slavu i žito

U Hrvatsku

Tu su našli sve što su mogli tražiti

Sve što su mogli željeti čekalo ih je na tom Mjestu

Uključujući lelujanje pšenice

I mračno, duboko glasanje hrastovih šuma.

Zbog njih je i ova pjesma

Zasađena

malo

ukrivo.

Kao da tetura

SASTANAK SA SMRĆU I VUKOVAROM

Uvečer predavanje u Tübingenu, sutradan

Za ručak u Münchenu, potom nasumce šećem ulicama

Sam i pomalo odsječen od svijeta

Okrećem se za ženama, ocjenjujem listove Bavarki

Gledam u izloge premda osobno ne trebam ništa

Ne želim ništa i ne očekujem ništa

Čini mi se kao da je Europa jasnija u jesenskom zraku

Europa otpala lišća i travnjaka što gube boju

Dok dolje u Vukovaru kao nekad Vallejovu Španjolsku

Prosjaci brane ostatke hrvatskih njiva

I ja ocjenjujem listove Bavarki kao onaj

Koji ne očekuje ništa ne treba ništa i ništa ne želi

Ali zna da njima dolje

Treba nešto jače

Dobro bi im došla kakva teža stvar

Kakva istinska naprava

Izučeni bljuvač vatre istinski sijač smrti

U biti, trebalo bi im nešto vrlo civilizirano

I po mogućnosti sverazorno

Da probude Europu i njezine ljude

Što ozbiljno raspravljaju o našem slučaju

Uz voćnu salatu i bazene privatnih kuća

U međuvremenu se spušta večer, pale prva svjetla

Morao bih krenuti ili bih u protivnom mogao zakasniti

Na sastanak sa smrću i Vukovarom

I ja još jednom opsujem krvavu majku Europi

I svijetu i oštrom zraku jeseni

Odmjerim listove još jedne Bavarke

Bacim opušak i skrenem u prvu trgovinu

I za posljednje mizerne marke

Kupim još pet noževa

Dva za bacanje iz daljine

I tri podešena za jednostavno klanje.

Sigurno je da ja živim svoj život daleko ispod njegovih

Tehnoloških potreba.

BORCI IZ VUKOVARA

Borci iz Vukovara nisu nosili zaštitne košulje

Giorgio Armani, ni odijela Pierre Carden

Prezirali su kravate Gucci i Croata

I kad bismo ih zabačeni u naslonjače u udobnim stanovima

Tuškanca i Pantovčaka gledali na televiziji kako

Pretrčavaju ciglu razorenih domova

Mi smo nekako naslućivali da njihova nevinost

Seže dublje od našeg ponosa i da za neke važne stvari u

životu

Čovjeku ne treba ništa: ni cocktail party ni neonska svjetla

Samo savršena ljubav

Totalna opasnost.

SPASITELJ NEĆE STIĆI

Kad me pitaju žalim li za nečim

Što je ostalo za mnom u svijetu

Ja ne pamtim ni žene ni plaže ni gradove

Premda bih, morate mi vjerovati, i zavezanih očiju

Mogao stići iz Rima u Ostiju na ponoćni sastanak s

Pasolinijem

Ili s obale na obalu Amerike.

Sjećam se međutim dana kad bih

Predvečer, nakon posla, umjesto kući

Krenuo nasumce prema pustinji

Suprotno od sunca

U noć Navajo Indijanaca i velikih

Zakotrljanih busenova trave;

Poslije sat dva ili tri vožnje

Našao bih kakvu gostionicu uz cestu

Naručio najbolju večeru tog dana

I polako žvakao hranu

Misleći na pustinjske insekte što proždiru jedan drugoga

I promatrajući noge u hodu,

Prsa ili tužne oči i uslužne osmijehe konobarica.

Između mene i svijeta bila je samo pustinja

I neizbježna boca Coca-Cole

Svijet je izgledao bolje

Nebo je također izgledalo zdravije nego nad Hollywoodom

I ja bih između zalogaja i zalogaja

Poželio da se nikad ne vratim

Da zauvijek ostanem među škorpionima

Guštericama i čegrtušama

Da slušam kako pustinjski vjetar

Polako kotrlja travu niz aleju pješčane vječnosti

Dok ja svlačim najmlađu konobaricu

Napokon spreman na malo nježnosti, na malo ljudske

ljubaznosti

Spreman da joj oprostim truli zub

Nesavršenstvo gležnja ili pijana oca

Koji ju je deflorirao u jedanaestoj.

Ali večere su uvijek završavale kavom

Plaćanjem i mojim propitkivanjem

Za najkraći put kući. Potom

Oštro ubacivanje u brzinu,

Lagani osjećaj samoće

I ovisnost o Du Pontovim gumama

I luda vožnja praznim noćnim cestama

Prema planini

Što se u daljini beskrajno i strmo dizala iz mraka,

Iza koje su me čekale zelene optužujuće oči

Moje tadanje žene

I noćni Los Angeles prostrt od obronaka do nevidljiva

Oceana

Kao da gori u groznici vjerskog iščekivanja kakva

Istinskog Spasitelja

Koji je očito prepametan, nema takve nakane

I nikada neće stići.

COTAVI EPITAF

Poslanica Ranku Marinkoviću

Kad Vas u kasne sate studene zimske noći ugledam kako

Hodate od Kazališnog trga prema Visokoj ulici

Na Gornjem gradu, ja znam, šjor Ranko, da ste još živi

I da ne izgledate puno bolje od mene.

U međuvremenu Vlatko mi oduševljeno priča da Vas

predlažu

Za Nobelovu nagradu. Ako uhvatim vremena i

Uspijem li se popeti do Kamenitih vrata

Skrušeno ću i svesrdno moliti Gospu da Vam je dadu

Williams Carlos Williams bi rekao: Prav Vam budi:

U tim godinama i još s takvim imenom! Sasvim

Dovoljno da se viška mularija okreće za Vama

Kao da ste cotavi

Uzgredno, pada mi na pamet da bismo s neznatnim

Dijelom tog novca mogli zajedno skočiti na Jamaiku:

Vi snosite putne troškove a ja ću se pobrinuti

Za rum i žene

Kako bilo, u nedostatku nečega boljeg, šaljem Vam,

Šjor Ranko, i ove zimske noći iskrene želje, najljepšu

Među Glorijama i čvrst zagrljaj satkan od pustih riječi koje

Poput svega valjana na svijetu

Polako izumiru.

POTIŠTENOST

Neke noći dok sam se rastajao s prijateljima na ulici

Projurio je čednom brzinom od 90 ili 100 km/h

Između dva reda parkiranih automobila

Crni porsche

Kao srednjovjekovni vitez na turniru Sreće

Jedva smo uklonili neke dijelove tijela

Da mu ne smetamo

Ja sam uspio reći kamo si nasrnuo, mladiću

On je već hvatao krivinu na kraju Nove vesi Drugi

Nisu bili tako dobroćudni U polumraku ulice

Mogao si čuti razna površna mišljenja

Majku i neodgovorne komentare

Našto sam ja rekao, s obzirom na to

Da je te godine još jednom bjesnio rat

U Hrvatskoj, da se momku možda žuri da preko Sljemena

Što prije stigne u rovove oko Osijeka

Ili u Dubrovnik

Dodao sam također da je možda nespokojan što mu otac

Više nije sekretar u ceka

Osim toga, možda ima osjećaj manje vrijednosti

Jer ga s nekoga nenamjernog propusta nisu pozvali u vojsku

A možda se tek nedavno vratio s Haitija

I sad provodi dane potišten u stilu

Club Med tristesse

I zbog toga

zbog nikakva drugog razloga

Kud prolazi nama na ulicama ostavlja

Miris domoljubnog izgaranja i viteške spremnosti:

U neku ruku autentično naš, hrvatski, fumus

Vaginalis.

I JA SAM EKSPERIMENTIRAO

Imao sam tvrd život

u redu ali neka mi nitko ne kaže

da nisam pokušao

da nisam bacio kocku ili dvije

ako je čovjek rođen kao Hrvat

ne može previše očekivati od života

i dok su drugi ljudi brinuli o imperijima

zauzimali vlast i izračunavali dobitke

ja sam čekao u Torremolinosu

da naiđe kakva nova Erika

neznatan isječak svijeta

i provede koju noć u mojoj postelji

ja sam ustajao mamuran i pospan

i s tremom u koljenima

a one su se tuširale u hladnoj vodi

i potom na podu izvodile svoje vježbe

imale su trbušne mišiće tvrde

kao odskočna daska

imale su oči boje alpskih jezera

imale su sise kao njemačko

gospodarsko čudo

i uvijek se nekako slagale sa mnom

teutonski duh u svakom pogledu

premda nisu imale pojma tko je bio Tacit

niti sam im ja nastojao objašnjavati

živjele su u prezentu ili

na godišnjem odmoru

i kad su odlazile ostavljale su

za sobom prepune pepeljare

prazne boce miris joda

i čitav čopor bijelih pokusnih kunića

koji su me lukavo promatrali iz kutova sobe

pucajući od zadovoljstva.

BILO JE LAKŠE VOLJETI TE IZ DALJINE

pour Bernadette

Bilo je lakše voljeti te iz daljine,

Biti s tobom u noćima beskrajnih književnih rasprava

Dok se magla dizala na moru i odmah ruke otklanjao

Ona pamćenja što se nisu uklapala

U rečenične nizove čežnje:

Ništa nije moglo narušiti predodžbu o tebi.

Sad izbliza siliš me da te osjećam kao truli zub

Otvorenu ranu, čekićanje živca, živo meso besmisla

Bolest pred kojom smo bespomoćni i ti i ja

Kao pred kakvim istinskim proglasom propasti

A nekad je ljubav bila čist i doslovan

Doživljaj samoće

Osobe i krajobrazi koje je dozivalo sjećanje

Kao morska trava pokretana valovima

Dani daleko od tebe, beskrajne literarne noći

Svijet bez zbilje ali svoj i konačan

Poput dobre pjesme čvrsto zatvoren sa svih strana

I ja u dimu lule za šankom dalekih mora

Što nas dijele u svakom času admiral

Svojih priviđenja.