I Habermas bi javne novine

I Habermas bi javne novine

Postoje li kvalitetne novine? Ili, bolje rečeno, ima li više uopće ozbiljnih novina, ono što smo mi nekada nazivali jutarnjim novinama, a u Velikoj Britaniji broadsheet. To su novine koje određuje ozbiljnost u izvještavanju i izboru tema, analitičnost, otvorenost za razna stajališta, stručnost i koje su potrebne onom sloju stanovništva koji treba biti svestrano informiran kako bi mogao donositi kvalificirane odluke

Nažalost, takvih je novina sve manje. Ne samo u nas. To je opći trend i intelektualci diljem svijeta dijele brigu za sudbinu ozbiljnih dnevnih novina. Često sam pisao o toj temi, sudjelovao u međunarodnim projektima koji su istraživali zašto s tržišta nestaju kvalitetne novine, a u posljednje sam vrijeme lansirao ideju kako bismo morali imati i javne novine, kao što imamo javni radio i javnu televiziju.

Prije nepunih godinu dana na skupu u Opatiji govorio sam o potrebi za javnim novinama te objavio taj tekst u knjizi Utjecaj globalizacije na novinarstvo. Ali, odjek je bio, kao i obično, manji od nule. U međuvremenu sve je gore stanje na novinskoj sceni, pa je i sve teže pronaći na tržištu ozbiljne dnevne novine. Opća pošast tabloidizacije proizvedene u korporacijskim kuhinjama uspješno uništava sve novinarske vrijednosti.

Ostao mi je samo gorak okus u ustima i utjeha kako sam upozoravao na vrijeme, neuspješno, dakako, ali barem nešto...

I, odjednom, stiže pismo elektronskom poštom od Jelene Berković, mlade, izvrsne novinarke, koja je postala poznata nakon tužbe protiv Sanadera, a koja je trenutačno na usavršavanju u Engleskoj. A u pismu me upućuje na tekst Jürgena Habermasa, čuvenoga filozofa, koji se, gle iznenađenja, zalaže za očuvanje kvalitetnih novina, pa makar uz državnu potporu! Habermas je tekst objavio u »Süddeutsche Zeitungu« 16. svibnja 2007. I Habermas bi javne novine, kao što to sve više traže u zemljama jugoistočne Europe, gdje su gotovo posve nestali sa scene ozbiljni listovi. A pošast je zahvatila i zemlje s najrazvijenijim tiskom, zemlje koje su se dičile dugom tradicijom velikih novina koje su informirale generacije i utjecale na stvaranje javnoga mnijenja.

Apsolutna prevlast tržišta donijela je i negativnosti kojih smo mi, u tranzicijskim zemljama, bili vrlo brzo bolno svjesni, ali sada je doprla i do najrazvijenijih.

Tržište može ispunjavati svoju funkciju samo tako dugo dok gospodarska načela ne prevladaju kulturne i političke sadržaje kojima ono samo služi, smatra Habermas i upozorava da nijedna demokracija ne može dopustiti takve pogreške.

Tržište novina je važno, ali ono ne može biti jedini kriterij za održavanje novina. Kvalitetna i provjerena informacija nestaje čim se tržišni uvjeti počnu strogo primjenjivati. Nema senzacionalizma, nema seksa, sporta i skandala, nema poluprovjerenih, ali sočnih ogovaranja... A samo to prodaje novine. Redakcija koja drži do novinarskih kriterija postaje osamljena, izgubljena u poplavi tabloida i, još gore, polutabloida, pa vrlo brzo vlasnici smjenjuju glavne urednike »zbog neprilagođavanja tržišnim uvjetima«.

Habermas je bolno svjestan toga, pa, iako nije novinar, ustaje u obranu kvalitetnih novina upozoravajući na poguban utjecaj tržišta. Rješenje vidi u potpori države kvalitetnim novinama, kao što se potpomaže javni radiotelevizijski servis.

Razvijene demokracije to mogu tražiti od svoje države. Mi smo, gle ironije, korak ispred, jer naša država posjeduje dnevne novine, »Vjesnik«, koje tendiraju nazivu kvalitetne novine. Jasno, to ne znači da smo anticipirali Habermasa i spasili kvalitetne novine, jer utjecaj je države na »Vjesnik« sve samo ne podupiranje kvalitetnih novina.

I, onda ponovno iznenađenje! Ministar Šuker najavio je da će Vlada smanjiti PDV na novine s 22 na 10 posto, i to već na jesenskom zasjedanju Sabora! Odluka će vrijediti za sve, ne samo za dnevne novine. Kopernikanski preokret u Vladinoj politici, koji će, bez dvojbe, znatno pridonijeti materijalnom položaju novina.

Možda se, ipak, nešto kreće?