Glasovna raskoš velike operne zvijezde

HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka: Gioacchino Rossini, Ottorino Respighi, Ruggiero Leoncavallo, La commedia e finita, red. José Cura

Glasovna raskoš velike operne zvijezde

Osobito se dojmljivo Cura koristio zborom, raspoređujući ga po dvorani i prvim bočnim ložama, stvarajući u dvorani pravi zvučni surround–efekt. Skromnost scenografije nadoknadila je raskoš Curina glasa

José Cura, jedan od najuglednijih tenora današnjice, i ovoga ljeta nastupio je na Riječkim ljetnim noćima. Nakon što je prošle godine na otvorenom izveo koncert opernih arija s Dubravkom Šeparović–Mušović, ove godine sudjelovao je kao redatelj, scenograf i interpret glavne uloge u spoju baleta i opere pod naslovom La commedia ea finita. José Cura autor je i monologa pod naslovom Kako je nastala putujuća družba pagliaccija, koji je izgovorio maskiran u prologu predstave, iznimno dojmljivo i proživljeno. U prvom dijelu predstave, kao dio jedinstvene priče, izvedena je pantomima koja se zasniva na ulomcima iz baleta La Boutique fantasque Gioacchina Rossinija i Ottorina Respighija u koreografiji Staše Zurovca. Riječ je o ne odveć zahtjevnoj, ali uspjeloj koreografiji s temom oživljavanja lutaka, koja podsjeća na scenu iz prvoga čina Orašara u koreografiji Wazlava Orlykovskog, ali joj se ne može osporiti izvornost. Drugi dio predstave činila je opera Pagliacci Ruggiera Leoncavalla. José Cura oduševio je iznimno snažnom i odlučnom vokalnom i glumačkom interpretacijom Canija, i ne čudi da je prošloga ljeta odabran da ulogu izvede na festivalu u Veronskoj areni. Odlična je bila i Sonia Peruzzo (Nedda), sopranistica sa stasom balerine kakav se tražio za ulogu, a solidne interpretacije ostvarili su i Marco Danieli (Tonio), Sergej Kiselev (Peppe), Vladimir Moroz (Silvio). Izvedbama je s velikom sigurnošću ravnala maestra Nada Matošević, intendantica HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Osobito se dojmljivo Cura koristio zborom, raspoređujući ga po dvorani i prvim bočnim ložama, stvarajući u dvorani pravi zvučni surround–efekt. Jedina zamjerka mogla bi se uputiti relativno skromnoj scenografiji bez pozadine, koja se pomalo izgubila na velikoj pozornici, no ona je dramaturški opravdana jer je u baletnoj priči riječ o starom tavanu. Skromnost scene nadoknadila je raskoš Curina glasa. Iz razgovora s tenorom nakon premijere doznajemo da ima sve nastupe isplanirane za pet godina unaprijed, ali i da ga iz Hrvatske nitko nije ni zvao za neku novu suradnju. Tako će suradnja koju je Mani Gotovac započela s njezinim odlaskom očito i završiti. Neovisno što mislili o njezinu radu i estetici, za ovu suradnju treba joj skinuti kapu. Kao i angažmanom redatelja Damira Zlatara Freya za Tosku, uspjela je osvježiti hrvatsku opernu scenu vrsnim nesvakidašnjim ostvarenjima.

Zlatko Vidačković