ČVRSTI TEMELJI

Izložba Sto godina obrazovanja u području obrta, umjetnosti i dizajna u Splitu, Palača Milesi, Split, 5 – 17. lipnja 2007.

ČVRSTI TEMELJI

Ovu veliku obljetnicu Škola likovnih umjetnosti odlučila je obilježiti izložbom radova akademskih umjetnika, sadašnjih i bivših (a nekih i preminulih) profesora. Mnogi su se s radošću odazvali pozivu, a neke radove ustupila je splitska Galerija umjetnina

Brojna su sačuvana umjetnička i kulturna dobra u Dalmaciji i ona svjedoče o tisućljetnoj umjetničkoj i zanatskoj tradiciji. Ne znamo bismo li većinu tih radova pripisali umjetnicima ili zanatlijama: oni istodobno u sebi sadrže stanovit umjetnički zanos, likovnu kreativnost i obrtničku zrelost.

I dok se potkraj 18. stoljeća u Europi počela razvijati industrija, a tradicionalna proizvodnja gubila bitku u konkurenciji s industrijskom, u Dalmaciji još nije postojala trajnija ni sustavnija izobrazba obrtnika. Tijekom 17. i 18. stoljeća, zbog većeg uvoza uporabnih i umjetničkih predmeta iz Venecije, i tijekom 19. stoljeća iz Beča i Trsta, izobrazba je gotovo potpuno opala. No kada je u Beču 1863. utemeljen Muzej za umjetnost i obrt, a koju godinu poslije i brojne visoke škole, u njima su se obrazovali i mladi ljudi iz Dalmacije, koji su, povratkom u domovinu, sa sobom donosili svježe, europske ideje.

No, tek je 1867. pri splitskoj C.(esarsko). k.(raljevskoj) velikoj realci otvorena škola s programima za obrazovanje obrtnika. Bio je to velik i važan korak za stoljećima politički i gospodarski marginaliziran grad, koji je potkraj 19. stoljeća imao svega dvadesetak tisuća stanovnika. S dolaskom narodnjaka na vlast (1882) otpočele su dalekosežnije aktivnosti i zalaganja dalmatinskih zastupnika u bečkom parlamentu za otvaranje redovne škole koja bi se naslanjala na bogatu tradiciju i mediteransko obilježje. Cjelokupna intelektualna i duhovna klima generirala se otvarenjem Graditeljsko–zanatlijske i umjetničke škole 1907. godine. Nova škola nudila je brojne tečajeve: javna dvorana modeliranja, stručna škola za usavršavanje šegrtica krojačkog obrta, čipkarski tečaj, tečaj za daktilografiju, graditeljski i umjetnički tečajevi, tečajevi za brodograditelje, drvodjelje, tokare, kipare i drvorezbare… Škola nije nimalo zaostajala za onom u Zagrebu koju je vodio Isidor Kršnjavi, a za popularnost među splitskim građanstvom i golem utjecaj koji je imala na obrazovanje u području umjetničkog obrta škola može zahvaliti svom prvom direktoru inž. Kamilu Tončiću, nekadašnjem bečkom studentu. Tončić je ostavio svekoliki trag u Splitu: utemeljio je Etnografski muzej i Galeriju umjetnina te projektirao nekoliko javnih (Sumporne toplice i Kazalište lutaka) i privatnih zgrada (primjerice kuće Savo). Kamilo Tončić prihvatio je europske uzore (poznavao je rad Otta Wagnera i njegovih učenika iz Wagner–Schule) i primijenjivao ih u Dalmaciji. Isticao je potrebu strukovnog risanja kao pretpostavku projektiranja, te industrijske i serijske proizvodnje. Na temeljima i izvorima bogate graditeljske umjetničke i kulturne dalmatinske tradicije (priobalja i zaleđa) on je utemeljio i vodio vrlo modernu školu, koncepcijski suvremenu i stručno vođenu. Ističući Wagnerovo pravilo: »Umjetnost postoji zbog ljudi, a ne ljudi zbog umjetnosti«, on je povezao obrazovanje i kvalitetni umjetnički obrt, folklor i tradiciju. U knjizi Splitska škola za dizajn Ivana Šverko zapisala je da je moguće pretpostaviti da je samo ime škole bilo posljedica stajališta, a ne slučajna igra riječi. Tek u tom slučaju moguće je pravilno vrednovati činjenicu da je Split tih godina bio »bljesak u mraku« (Hauser) na području obrazovanja (za umjetnost i dizajn). Stoga škola ima istaknuto mjesto u hrvatskoj kulturnoj i obrazovnoj povijesti jer je ostvarila »civilizacijski (znači) visok domet i dosluh sa svojim vremenom«. Zahvaljujući vrsnim predavačima (književnik Dinko Šimunović, glazbenik Josip Hatze te umjetnici Emanuel Vidović, Petar Senjanović, Vjekoslav Parač…) i brojnim majstorima–obrtnicima, škola je postala najpopularnija i najuglednija u regiji. U njoj su svoje prve likovne poduke dobili mnogi umjetnici i kulturni djelatnici (Ivan Mirković, Juraj Plančić, Cata Gattin Dujšin Ribar, Ante Kaštelančić, Josip Botteri, Andrija Krstulović…). Svekolike pohvale na godišnjim izložbama učeničkih radova u Splitu, a pogotovo na onima međunarodnima: Beč (1910), Pariz (1925), pa i New York (1997) došle su kao logična posljedica uspješnog djelovanja. Škola je, s kraćim prekidima, djelovala čitavo stoljeće sve dok se nisu, nakon Drugoga svjetskog rata, iz nje počele izdvajati i samostalno se razvijati nove škole. Neke od njih djeluju i danas: Tehnička škola, Industrijska škola, Graditeljska te Škola likovnih umjetnosti kao jedina čisto likovnoumjetničkog karaktera. No sve škole s ponosom ističu svoje slavne početke i pozivaju se na stoljetnu tradiciju.

Veliku obljetnicu Škola likovnih umjetnosti odlučila je obilježiti izložbom radova akademskih umjetnika, sadašnjih i bivših (a nekih i preminulih) profesora. Mnogi su se s radošću odazvali pozivu, a neke radove ustupila je Galerija umjetnina. Tako se u Palači Milesi, 5–17. lipnja, mogu razgledati radovi Emanuela Vidovića, Marina Studina, Petra Jakelića, Ante Kaštelančića, Ivana Joke Kneževića, Željka Radmilovića, Ivana Mirkovića, Vjekoslava Paraća, Ivana Krstulovića, Mirka Ostoje, Petra Ružića, Ivice i Milana Tolića, Dragutina Friedla i drugih umjetnika. Mnogi od njih pripadaju u najveća imena hrvatske likovnosti, a neki, nakon što su i sami završili tu školu, a potom u njoj radili, danas ostvaruju zanimljivu profesorsku karijeru na splitskoj akademiji (Kuzma Kovačić, Gorki Žuvela, Jadranko Runjić, Mateo Perasović. Nikola Džaja, Miroslav Klarić, Slobodan Tomić...). Na otvaranju govorili su profesor Duško Kečkemet, ravnatelj škole Mladen Bilankov, Zvonko Marić i Jasenka Splivalo, profesorica povijesti umjetnosti u školi.

»Apstrakciju ljepote učiniti stvarnom, na samom početku samo risanjem i modeliranjem, tijekom ovih stotinu godina djelovanja, uspjelo je mnogim generacijama učenika i profesora…«, zapisane su u katalogu izložbe riječi profesorice Jasenke Splivalo. Osnivanjem škole anticipirana je budućnost i time je uspješno premoštena tradicija umjetničkog obrta i zanata ka umjetnosti i dizajnu.

Vanja Škrobica