Vijenac 346

Film, Ples

DVD: Step Up, red. Anne Fletcher

Uglati šarm b-boyinga

DVD: Step Up, red. Anne Fletcher

Uglati šarm b-boyinga


Step Up koreografkinje i redateljice Anne Fletcher još je jedan romantični mladenački film u čijem je središtu ples. Tema suprotstavljanja plesnih žanrova naličje je društvenih odnosa, a glavni likovi predstavnici su različitih klasa i svjetova, baš poput Disneyjeve Dame i skitnice.

Mladi buntovnik i odličan plesač Tyler Gage (Channing Tatum – a ne Channing Tanner kako iz nepoznatih razloga piše na hrvatsko-slovenskoj naslovnici DVD-a!) dolazi iz miljea hip-hop kulture i rap dancea: ekonomskih i društvenih autsajdera, agresivan, u muškoj dominaciji i solidarnosti i samosvjesnom pokretu, dok je Nora (Jenna Dewan) prava slatkica koja pohađa skupu umjetničku školu u kojoj se kao vježba klasični balet. Početak, odnosno špica filma, iznimno je dobra i zanimljiva i duhovita u montaži izvornih koraka i sekvenci hip-hopa i klasičnog baleta na isti ritam i u iste pozicije. No poslije, slijedi djelomično razočaranje. Nora ni likom ni pokretom nije balerina, nego više latino plesačica i točka koja joj je tako važna za dalji angažman i u kojoj joj Tyler pomaže i pleše prosječan je primjer show dancea, odnosno neka estradna inačica dirty dancea. Dakako da je taj ples asimilacija tehnika i znanja i da su prepoznatljivi i elementi baleta i jazza, ali završna koreografija nije ni zanimljiva niti osobito dobro otplesana, osim u muškim dijelovima, koji unose energiju i svježinu. »Iste cure kao na onim sladunjavim spotovima«, kaže Tylerov prijatelj kad vidi djevojke iz škole. I iako to pripada pod dodatak, greške na snimanju, ima potpuno pravo. Tako da film ostaje potpuno u znaku b-boyinga, atraktivnom plesu neodoljiva uglata šarma, akrobatske spretnosti, poliritmije i asimetrije unutar tijela, i tuluma u kojem se partneri ne dodiruju, ali je odnos opasno jasan. A kad, posve u duhu suvremene komercijalizacije i mainstreama koji iskorištava i guta sve što je novo/dobro/popularno/isplativo, dođe do pomirljiva dueta i susreta svjetova, hip-hop spašava dinamiku i tempo nastupa i postaje scenski ukras.

Dakako da sve zajedno završava happy endom, scenski nastup potvrđuje privatni pas de deux. I obećavaju sretnu budućnost… a ono što se nama nameće kao nezaboravno u filmu i doma neviđeno prekrasna je škola sa velikim, zračnim dvoranama, scenom i glazbenim studijem…


Maja Đurinović

Vijenac 346

346 - 7. lipnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak