Raskošni eskapizam

Raskošni eskapizam

Publici se velikodušno i nimalo škrtareći podastire sve ono što se od filma o gusarima može tražiti i poželjeti – uz romantičan zaplet, tu su borbe mačevima i topovima, olujne morske epizode, veličajni brodovi i brodske bitke i, jasno, pijani gusari

Prvi film piratske-franšize – Prokletstvo Crnog bisera, bio je neočekivan hit, s izrazitim osjećajem lagana i zabavna, frenetičnog eskapizma; drugi, Mrtvačeva škrinja, iako dobrano na tragu prethodnika, prometnuo se u naporan nastavak koji vapi za trilogijskim zaokruženjem; Na kraju svijeta, tako, postao je ultrateška i komplicirana struktura – nezgrapna, troma, spektakularno glomazna i nepotrebno zamršena, opterećena da postane krunski dio, po svemu veći, bolji, megalomanski i nakrcaniji od Bisera i Škrinje. Ipak, on jest završni dio trilogije, no teško je reći da li i serijala. Mnoštvo podradnji, preživjelih likova i pozicija u koje su smješteni, naime, nagovješćuju moguć nastavak načetih i prezentiranih događaja, ovisno o potrebama neke eventualne buduće priče. Film tako postaje pravi kaleidoskop pokreta, boja, detalja, lica – mrtvih, živih, oživljenih (Barbossa Geoffreya Rusha, Bootstrap Bill Stellana Skarsgaarda); i dvostrukih prijevara, neočekivanih savezništava, kolosalnih bitki i brodovlja, a ponajviše nautičke mitologije, s kojom se poprilično spretno poigrava. Ogigijsku nimfu Kalipso tako pretvara u božicu mora, koja i u ljudskom obličju zadržava vještičje-iscjeliteljske moći (u izvedbi fascinantne Naomie Harris), a ukletoga (letećeg) Holandeza – brod-fantom koji nikad ne može pristati u matičnu luku, nego je vječno osuđen na plovidbu olujnim morima obasjan sablasnim svjetlom, daje u ruke još jednom liku iz legende – Davyju Jonesu (pod maskom neprepoznatljiv Bill Nighy), zlu duhu i vladaru morskih dubina i mrtvih mornara, čuvaru Spremišta, u filmskom slučaju čuvaru Škrinje, ključne za razvoj radnje i zbivanja.

Na kraju svijeta publici velikodušno i nimalo škrtareći podastire sve ono što se od filma o gusarima može tražiti i poželjeti – uz romantičan zaplet (s već poznatim protagonistima Keirom Knightley i Orlandom Bloomom), tu su borbe mačevima i topovima, olujne morske epizode, veličajni brodovi i brodske bitke, vozači mrtvih, skrivene vodene boginje, ali i tajanstvene mape-slagalice, čudotvorni kompasi, duše i srca umrlih i, jasno, pijani gusari (na čelu s Deppovim Jackom Sparrowom i cameom Keitha Richardsa u ulozi Jackova oca). Unatoč, pomalo kakofoničnoj prenatrpanosti i nužnosti da gledatelju poznata prethodna dva nastavka trilogije, s osobitom oslonjenošću na Mrtvačevu škrinju, redatelj Gore Verbinski ipak uspijeva zadržati sve konce u rukama i prezentirati poprilično suvislu, malčice pomaknutu, a svakako rokoko-verziju tematskih park-atrakcija od koje je i krenula njihova filmska inačica. Vlastita mitologija Pirata sad se već suvereno bori s onom Ratova zvijezda, Gospodara prstenova ili Matrixa. A na koji će se način stvari odvijati u budućnosti, pokazat će vrijeme.

Katarina Marić