Ljubav prema baštini

Tomislav Marjan Bilosnić, Skriveno kameno blago, Gradska loža Narodnog muzeja u Zadru, 24. travnja – 10. svibnja 2007.

Ljubav prema baštini

Četrdesetak fotografija plod su zavidna fotografskog umijeća, koje autora pozitivno afirmira, uz književna djela i slikarski opus, u još jednoj sklonosti, daru i umijeću. Fotografije su i edukativne, jer upućuju na brojnost punktova koje je vrijedno posjetiti, upoznati i spoznati

O Tomislavu Marjanu Bilosniću kao slikaru, književniku i pjesniku, pa i pjesniku haiku-poezije, dosad je rečeno mnogo. O njemu kao fotografu baš i ne, premda njegov fotografski izričaj nije nepoznat, a ni beznačajan. Sjećam se, jednom je i na ruševinama franjevačkog samostana u Karinu, nakon Domovinskog rata, sub divo imao fotoizložbu o ljepotama toga prostora. Fotografije su mu, premda maloga formata, u tom sablasnom ambijentu ruševine sakralnoga kompleksa, imale iznimnu snagu.

Od tada njegovo fotografsko oko nije prestalo bilježiti prostor u kojem živi i stvara, kao što se nije prestao družiti ni s perom ni s kistom. Na jednako dokumentaran i osebujan način iz fotoaparata Tomislava Marjana Bilosnića proizašao je i ciklus fotografija Skriveno kameno blago. Jasno, ponovno Ravnih kotara i Bukovice, jer oni su velika ljubav i stalno nadahnuće T. M. Bilosnića u svim žanrovima s kojima on posve suvereno vlada.

Skriveno kameno blago zapis je prošlosti i doba u kojem živimo. Iz prohujala vremena on bilježi prapovijesne gradine — kao što su Cvijina i Lergova gradina, ili one koje su prerasle u antička središta poput Bribira, Aserije ili Nadina, kao i srednjovjekovnu kamenu arhitekturu Kličevice, Ostrovice, Perušića, Fortice, Ljupča, Karina, Knina, Nina... Nadahnutim i istančanim fotografskim zapažanjem snima kamene ostatke prošlosti u plodnosti, kršu i pustoši Ravnih kotara i Bukovice, ili u ruralnim i urbanim središtima. Bilježi kamene utvrde, kule, postaje, zdence, svetišta, mlinice, ali i skromnu seosku arhitekturu Marasovića u Paklenici, Ninskih Stanova, Poljica, Popovića, Prkosa i Zemunika. Sve s istim žarom i osjećajem za kadar. S iznimnim senzibilitetom prilazi toj skromnoj, ali nadasve vrijednoj kamenoj baštini, koja je, u vjetrometini brojnih osvajačkih ratova, sustavno tisućljećima razarana. Osim ljudske destrukcije, koja je rezultat otimanja, zub vremena i ljudski nemar dodatni su čimbenici stradavanja kamenoga blaga koje baštinimo iz prošlosti. To često skriveno i mnogima nezanimljivo kamenje, satkano u razne građevinske objekte, obrambenoga, sakralnog ili profanog karaktera, trebalo bi biti ostavština za budućnost.

Fotografija Tomislava Marjana Bilosnića prožeta je nemirnim duhom pritajenoga romantika, ali i vrsna dokumentarista, koji nije tek opčinjen ljepotom kamenih modela što se savršeno uklapaju u krajolik. On se nije fokusirao ni na one objekte koji su imali tu sreću da im se sredina u kojoj su nastali u potpunosti posveti u brizi i obnovi. Takvih »zbrinutih i njegovanih kamenih modela« na fotografijama T. M. Bilosnića nema mnogo. To su crkve Svetog Križa i Nikole u Ninu, ninski most i gradska vrata, Franjevački samostan u Karinu, Fontana u Zadru, Kninska tvrđava, kao i Crkva svetog Ante u Benkovcu i Aserija kod Podgrađa. Od ruralne arhitekture to je posjed u Prkosu i dio arhitektonskoga kompleksa u Marasovićima na Paklenici. Preventivnu zaštitu i obnovu čekaju još mnoga zdanja. Otužno je vidjeti kulu u Dračevcu, bedeme Perušića, Han na Vrani, Kakmu ili Forticu na Pagu, mlinice na Zrmanji u Žegaru i Karišnici u Karinu. Za dostojnom prezentacijom vape brojni mali dragulji ruralne arhitekture i gospodarskih posjeda u Ninu, Poljicima, Lisičićima, Rodaljicama, Bruškoj …

No, četrdesetak fotografija T. M. Bilosnića iz ciklusa Skriveno kameno blago plod su zavidna fotografskog umijeća, koje autora pozitivno afirmira, uz književna djela i slikarski opus, u još jednoj sklonosti, daru i umijeću. Fotografije su i edukativne, jer upućuju na brojnost punktova koje je vrijedno posjetiti, upoznati i spoznati. Svi ti kameni objekti dio su našeg identiteta, naša su baština, snimljena znalačkim fotografskim okom, fotogenična i u skromnosti i ponekad zapuštenosti. Fotografije su poticaj za obilazak i očuvanje onoga što nam je ostalo izvan Zadra kao većeg urbanog središta kojem cijeli prostor Ravnih kotara i Bukovice gravitira. Stoga, upoznajmo Skriveno kameno blago na osnovi fotografija nadarenog autora, ali i u zbilji. Ono još stoji i strpljivo nas čeka nadomak Zadra.

Ivo Fadić