Knez televizijske zabave

Knez televizijske zabave

Izlazak bake Slavice na modnu pistu revije u Milanu neosporni je vrhunac serijala

U potpuno infantilnom i bilo kakva smislena sadržaja oslobođenom programu RTL-a, u kojem se idejno siromaštvo i nedostatak suvisle koncepcije nadomještaju zamatanjem praznine u raskošne boje, produkcijski glamur i namještene osmijehe Renate Sopek i njezinih kolegica, te u kojem se gledatelje pokušava privući skandaloznim pranjem mačke u perilici (nadam se barem bez namakanja), projekti darovitog i duhovitog dečka iz Dugava Roberta Knjaza doimaju se poput ekscesa, oaze inteligentne, promišljene i dorađene zabave u Sahari jeftinih filmova, drugorazrednih serija i zatupljujućih reality-showova, poput doma kulture s vodoskokom smještena usred duhovne i kulturne pustoši. Dakako, da bi opstao u takvoj okolini, i Knjaz se morao prilagoditi formatu realityja.

Nakon što je u HTV-ovoj Svlačionici doradio, tehnički usavršio i dodatno osmislio OTV-ovo Zaleđe, u prethodnom RTL-ovu projektu Mjenjačnica perfekcionist Knjaz je, okružen formatima u kojima su se mijenjale supruge, dadilje i prijatelji na kvadrat, bio prisiljen koncipirati sličan show. Iznimno vješt u domišljatu, zabavnu, duhovitu i nepreuzetnu predstavljanju zvijezd(ic)a i kojekakvih celebrityja iz estradnog, sportskog, kulturnog i političkog miljea, Knjaz nam je u Mjenjačnici otkrio kako se poznate osobe osjećaju i ponašaju u odjeći i na radnim mjestima običnih smrtnika. Konačno, u najnovijem projektu, putopisnom pseudorealityju Koledžicom po svijetu, otišao je i korak dalje te protagoniste tuzemnih trač-rubrika i one koji bi to htjeli biti odveo u bijeli svijet.

Trbuhom za kruhom? Uglavnom ne, jer premda se svi njegovi više (Dalibor Matanić, Predrag Raos pa čak, ne biste vjerovali, i Maja Šuput) i manje simpatični suputnici (Neno Pavinčić, Nenad Korkut,...nastavite niz) u nekoj od svjetskih metropola ili duboko u kenijskoj pustinji moraju natjecati u kojekakvim bizarnim disciplinama obično povezanima s lokalnim pojavama, Knjaz ih sve prikazuje simpatičnijima i u boljem svjetlu no što zacijelo i sami sebe doživljavaju. Prisiljeni jahati na noju, prositi usred Edinbourgha ili kupiti devu za navijački šal i tri sličice hrvatskih nogometaša, protagonisti ovdašnjih društvenih kronika snalaze se uglavnom dobro, mahom spremno pristajući na sve zahtjeve doktora Knjaza. Posve razumljivo, jer u vrijeme kad se i nešto krupnija grla domaće estrade moraju zadovoljavati nastupima u opskurnim folkotekama i na pozornici slično profilirana lokala u Nad lipom 35, dok su im na državnoj dalekovidnici vrata čvrsto zatvorena, svaka minuta pojavljivanja pred TV-kamerama i svaka novinska fotografija itekako su vrijedni žrtve. Činjenica, pak, da je primjerice pjevačica lakih nota Maja Šuput već dulje vremena poznatija po svojim plesnim koracima i brzom jeziku nego po zaraznom refrenu nekog hita sasvim dostatno govori o turobnu stanju domaće estrade. Uostalom, odavno je još Arsen Dedić e-stradu po nazivu definirao kao područje u kojem glazba (nota e) svakako prije ili poslije nastrada.

Uz sama Knjaza, najsvjetliji lik Koledžice... zasigurno je baka Slavica, šarmantna i iznimno spontana prodavačica na zagrebačkom Trešnjevačkom placu, gospođa u godinama koja se ležerno i bez imalo treme snalazi pred kamerama, potpuno nesvjesna njihova zujanja. Izlazak bake Slavice na modnu pistu revije u Milanu neosporni je vrhunac serijala.

Jedini ozbiljniji prigovor Knjazovu projektu može se uputiti zbog problematična izbora suputnika, jer koga uistinu može zanimati što Nenad Korkut radi u Tirani a Neno Pavinčić (da, da, to je onaj kratkotrajni voditelj negledljiva RTL-ova kviza Veto) u Budimpešti?

Ipak, unatoč sitnim prigovorima, Robert Knjaz i dalje je neprijeporni knez TV-zabave.

Josip Grozdanić