Učiti od majstora

Učiti od majstora

Šostakovičeva glazba u moru današnjih slabih filmskih partitura pokazuje da se od klasika može mnogo naučiti

Zna se da je Dmitri Šostakovič skladao filmsku glazbu, ali taj se podatak najčešće spominje kao informacija, tek kao segment njegova bogata stvaralaštva. Samo poznavatelji filmske glazbe znaju cijeniti taj dio njegova opusa. CD Dmitri Shostakovich – Best of Motion Picture Scores najbolji je način (zbog nedostupnosti filmova za koje je skladao) da se upoznaju filmske partiture velikoga skladatelja. U vrhunskoj izvedbi Simfonijskog orkestra Berlinskog radija, komornog zbora RIAS te solista Swetlane Katchur (sopran), Wladimira Kazatchouka (tenor) i Jelene Zarembe (mezzosopran) te pod dirigentskim vodstvom Leonida Grina i Michaila Jurowskog, slušanje filmskih partitura Dmitrija Šostakoviča otkriva da su jednakovrijedne njegovim simfonijama, operama, komornim djelima... Šostakovič je skladao za stotinjak filmova, a ovdje su izdvojene pompozna Uvertira filmu Obad, koji je također predstavljen nježnijom Romansom i toplim Nocturnom (u obama brojevima javlja se solo glazbalo – violina, odnosno violončelo) te karikiranim Galopom. Groteskni su također brojevi Valcer iz filma Zlatne planine i Prolog iz Trilogije o Maksimu. U većini brojeva Šostakovič je sklon orkestralnoj širini i melodičnosti, čak i povremenom zalasku u neoromantizam. Kao suprotnost posebno je zanimljiv Ball at the Castle iz Hamleta, koji s tonalitetom postupa nešto šire, noseći suvremenije crte skladateljevih djela za koncertni podij. Šostakovič doista voli ljudski glas i često se njime koristi, unatoč tomu što s tim instrumentom u filmu treba oprezno postupati. Glas je u ponekim brojevima element groteske i cirkusantskog ugođaja (Prolog iz Trilogije o Maksimu, Galop iz Odne), dok u drugima stvara sanjivu atmosferu (zbor u broju U vrtu iz Pada Berlina) i romantiku (Kordelijina pjesma iz Kralja Leara). Ipak, glavni je nositelj glazbe orkestar, koji stvara gusta i prozračna, pompozna i nježna, najrazličitija filmska raspoloženja. To je glazba koja u moru današnjih slabih filmskih partitura pokazuje da se od klasika može mnogo naučiti. Šostakoviča treba slušati, jer vrijednost njegovih (filmskih) partitura nikada neće opasti.

Irena Paulus