Vijenac 345

Fotografija

Mara Bratoš, Jelena, Fotogalerija Lang, Samobor, 22. travnja – 20. svibnja 2007.

U pozadini portreta

Jelena Perčin glumica je iz Dubrovnika, dugogodišnja prijateljica Mare Bratoš, i to je njezinu transcendentalnu pretvorbu samo olakšalo

Mara Bratoš, Jelena, Fotogalerija Lang, Samobor, 22. travnja – 20. svibnja 2007.

U pozadini portreta

slika

Jelena Perčin glumica je iz Dubrovnika, dugogodišnja prijateljica Mare Bratoš, i to je njezinu transcendentalnu pretvorbu samo olakšalo

slika

Odgovor na pitanje može li jedno lice nositi cijelu izložbu može vrlo lako glasiti u prilog i autoru i fotografiranu licu, ukoliko autor ponavljajući isto lice u različitim prizorima uspije odustati od toga lica, od osobe koju je fotografirao, pretvorivši je u univerzalnost. Na taj način, čak upravo ponavljanjem, izbjegava prezasićenje, jer je lice postalo – biće, ono koje jest, ono je upravo ono što čini na svakoj fotografiji, kako gleda, koje položaje zauzima u svojoj okolini s kojom komunicira i na koji način to čini.

Mare Bratoš nije išla na velik broj ponavljanja istog lika, nego se zadržala na minimumu koji je dovoljan i moguć, a da ne usmjeri previše pozornost gledatelja na sam scenarij koji je fotografiran, jer to nije ono što je na Jeleninim fotografijama presudno. Naime izložila ih je upravo pet, u velikim formatima, s okvirom koji upućuje na puni kadar, bez naknadnih intervencija izrezima. Tako nam je omogućila da se ne fokusiramo previše na pojedinačne fotografije, što bi se dogodilo da je fotografija manje. Istodobno omogućeno nam je da sve fotografije ulaskom u galeriju obuhvatimo pogledom i da nam postane svejedno koju ćemo prvu ugledati i da već na prvoj ugledamo univerzalnost Jelenina lika i ne pitamo se previše tko je ona.

Jelenino pravilno lice i njezina smirena posvećenost objektivu stavlja je izvan konteksta u kojem je snimljena, kao da je scenografija koja je okružuje izmaštana. Mara Bratoš to je postigla tako da Jelena ne komunicira sa okolinom, nego gleda ravno u autoricu na smiren, udubljen način, izraza koji naoko ne sadrži nijednu emociju posebno, a istodobno sadrži sve, to je naime upravo lice, pogled koji vidimo dok se promatramo u zrcalu. I tako dolazimo i do odgovora tko je Jelena, jer i autorica gleda s druge strane aparata Jelenu i hvata tu zrcalnu posvećenost, pa je Jelena autoričino lice, autoričin odraz ili alter ego. Okolina oko Jelene na isti zamišljen i odvojen način stoji oko Jelene, kao što naša okolina u odrazu stoji oko nas dok se promatramo u zrcalu. Istovremeno to znači da je Jelena u svojoj okolini sigurna i pomirena, da okolina pripada njoj i ona okolini (iz čega izvire njezina snaga na fotografijama) i da se zato može zagledati duboko gdje se odgovori ne traže u riječima. Slikana često u prirodi, na način da joj je portretirano cijelo tijelo, a položaj tijela poman gotovo kao jogističke mudre, možemo reći da Jelena istovremeno govori o snazi i osjetljivosti. Fotografije možemo tumačiti i na način Jelene kao petog elementa, u pet fotografija. Peti element i ovdje je ljudsko biće koje se na petoj fotografiji povezuje s drugim (Jelena s mladićem) opet komunicirajući u igri zrcala samo s autoricom.

Jelena Perčin glumica je iz Dubrovnika, dugogodišnja prijateljica Mare Bratoš, i to je njezinu transcendentalnu pretvorbu samo olakšalo.


Dina Ivan

Vijenac 345

345 - 24. svibnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak