SRČUĆI DUŠU

SRČUĆI DUŠU

Sanja Pilić, Ljubavi različite, pjesme razne, Mozaik knjiga, Zagreb, 2006.

Doista, ovdje život srče dušu podjednako svima: i pjesnikinji, i čitateljima, usputnim, i onima koji su uvjereni u sustavno čitanje, u oduhovljenu snagu koju ono pruža. Ova je knjiga čudnovata, neobična, ekstravagantna, tematski apostrofirana, puna nepredvidivih kirurških zahvata koji odstranjuju (seciraju!) komad po komad ljubavnoga tkiva. To je nemilosrdno iskrena knjiga koja odnosi iluzije o ljubavi i braku. U pet maštovito smišljenih ciklusa, uz dobrodošao ironijski odmak (Ljubavi različite, pjesme razne, Kako pobijediti stres, Ženski mozak, A da odrasteš kad se već mora, Male ljubavi su dobre, a velika još bolja), promiče pred nama život u svoj svojoj punini, urešen svakovrsnim odricanjima. Kao u antičkim grčkim dramama, samo bez onoga boga iz stroja (deus ex machina!) koji će razriješiti zamršenost situacija i neočekivano pružiti izlaz iz ljubavnih (životnih!) teškoća. Bez dramatskih naprezanja i uzbudljiva patosa, bez katarzičnog osjećaja samilosti ili straha, bez izmirenja, razvija se ljubavno-životna zbilja ogoljela do istovjetnosti ponavljanja u neizbježnim sudarima tijela u kojima je duša načeta i usrknuta. Podesnom poetskom naracijom nižu se protočni prizori raznih ljubavi koje čine život u predanosti, u svojevrsnu samožrtvovanju, u učestalu odricanju snova: »Mama mi nije rekla / da sve se brzo mijenja i prolazno je, / zatim krhko, sipljivo, boležljivo, a i teta mi nije / spomenula / da život je tako zeznuta priča i kako nije / ostvarila gotovo / ništa od onog što je sanjala kao djevojčica / trčeći za leptirima«/, (Zašto mi nisu rekli neke važne stvari).

Ovu knjigu o različitim ljubavima mogli bismo nazvati i ljubavnim romanom u stihovanoj prozi ili ispovjednim lirskim meditacijama u kojima nema odrješenja od grijeha. U raznim pjesmama kraljuje tipično ženska neodlučnost, uhodana samozatajnost u uvijek istoj svakodnevici. Počnemo li knjigu čitati od posljednje pjesme Od danas ja ću drukčija biti, moramo čitalačkom ustrajnošću doći do simbolične prve pjesme po kojoj je knjiga i naslovljena Ljubavi različite, pjesme razne: »Ima ljubavi koje se ispisuju riječima, ima ljubavi / koje nastaju u / djelima i ima ljubavi koje su tijelo i pokret i / šutnja./ Naša bijaše takva.« U tim poetološkim razmišljanjima ima olakotna okolnost: barem znaš gdje si i što te na kraju čeka. Uspomene i samoća. Jer, ma kako on bio »zgodan«(»bolno zgodan«!), ma kako bio »mlad i nestrpljiv«, ma kako bio »dobro dizajnirani« muškarac i »bilder«, ma kako bio »anđeo treperavi« zavijen u »šutnju«, »život uživo je naporan«. Uvijek nekako ženski nasjednemo na »laž uokvirenu u ljepotu«, napisat će iskustveno Sanja Pilić i to neće biti daleko od istine. Izlomljenim, ritmiziranim stihovima o ljubavi i životu pjesnikinja odrješito otkriva u čemu je kvaka. Poteškoće nastaju onda, kad ona, žena, izroni iz nemoći, neodlučnosti i straha te pokuša svoje želje i snove provesti u djelo. Kad odluči »biti sretna« (Biti sretan, to je postojanje izvan kalupa). A Sanja Pilić ne želi kalupe. Ona želi svoj osebujni odljev. Ovom knjigom to je i postigla.

Ljerka Car Matutinović