Spone oca i sina

»Književna Rijeka«, časopis za književnost i književne prosudbe, gl. ur. Davor Velnić, br. 1, god. XII, Rijeka, proljeće 2007.

Realizacija ovoga broja u uskršnje vrijeme bila je poticaj glavnom uredniku Davoru Velniću da u uvodnoj riječi iznese nadahnuto promišljanje fenomena smrti kao činjenice koja zapravo oplođuje život, pokrećući duhovnost, znanost, mobilizirajući gotovo svaku ljudsku aktivnost i traženjem odgovora vraćajući nas samima sebi. Prozni blok broja pripoviješću se Sanjina Ivandića o odnosu prema smrti vlastita oca nastavlja na uvodnu temu, dok drugi dio predstavlja suvremenoga kubanskog pisca Julija Traviesa Serrana i u njemu čitamo prijevod (Željka Lovrenčić) ulomka iz njegova romana Prašina i zlato, sage o obitelji Valle.

No, novim brojem »Književne Rijeke« ipak prevladavaju ogledi, među kojima će se naći nekoliko vrijednih pozornosti. Janko Polić Kamov kao tema često je prisutan u ovome časopisu, no ovaj se put u studiji Tonka Maroevića žarište pomiče s Kamova na njegova oca. Potaknut znakovitim književnikovim izborom imena–programa Kamov te opsjednutosti očevim likom u djelima, Maroević propituje spone između sina i oca, te skreće pozornost na spisateljsku djelatnost Ante Polića. Analizirajući tekstove »skromne, ali koherentne i u svojem vremenu aktualne« pismene ostavštine autor zaključuje o Polićevu naglašenu etosu, društvenoj vokaciji i urođenoj potrebi da djeluje riječju, sokratovskoj ulozi u tadašnjem društvu, ali i literarnom impulsu koji je prenio na daleko uspješnijega sina. U prilogu naći će se i tekst Rieka iz 1886, u kojem A. P. Starogradjanin, kako se Ante Polić potpisivao, brani hrvatstvo Rijeke od mađarskih pretenzija.

Ogled Kristine Posilović pomalo neobično povezuje krugovašku književnost pedesetih godina sa suvremenom anonimnom erotskom literaturom kakva se objavljuje u časopisima poput »Smokvinog lista« čije tekstove analizira, smatrajući upravo te dvije literarne pojave onima u kojima se najjasnije očituju negativni društveni procesi proizašli iz komunizma odnosno demokracije, koje naziva industrijalizmom i neoindustrijalizmom. Često primjetna namjera časopisa za ukazivanjem na zanemarene ili krivo postavljene književne vrijednosti ovaj se put aktualizira u eseju Igora Žica, koji upozorava na iz službene povijesti književnosti nepravedno potisnuta književnika Vladimira Čerinu, smatrajući Miroslava Krležu – »hrast koji ne trpi ništa u svojoj sjeni« – izravno odgovornim za takvu piščevu sudbinu. Uz potanak prikaz Literarno–teoloških ogleda Krešimira Šimića (Leopoldina–Veronika Banaš), blok eseja donosi i zanimljiv tekst Laste Majer koja parafrazirajući Descartesa dolazi do konstatacije »Plešem, dakle jesam« i piše o plesu Sirion, nalazeći u višeslojnosti njegove koreografije i simbolike način da se plešući pronikne do najdubljih slojeva bića, duhovnosti i pokušaja odgovora na temeljna filozofska pitanja.

U Pogledu u kazalište ovaj nas put ne dočekuje uobičajen pregled dijela riječke kazališne sezone, nego analiza četverogodišnjega mandata intendantice Mani Gotovac. Ne odričući joj zasluge poput skretanja pozornosti javnosti i medija na Rijeku, poslovanja bez gubitaka, povratka publike u kazalište, Kim Cuculić zapazit će glavnu osobinu nezamjeranja vlastima, koja u prošlosti nije bila svojstvena Mani Gotovac. Zaokret od nekadašnje repertoarne politike u splitskome HNK, gdje su predstave izazivale žestoke političke reakcije, u pristup ne talasaj Kim Cuculić prikazuje analizirajući četiri sezone u kojima se bijeg od političkoga teatra očitovao u repertoarnom programu vođenu idejama poput »povratka emociji«, »etici kao zaboravljenom pojmu« i slično. Kazališni blok ovaj je put obogaćen i prikazom predstava sa Susreta kazališta BiH u Distriktu Brčko, na kojem su se svojim režijama predstavili i neki hrvatski redatelji.

Uz istaknuto, broj donosi još nekolicinu priloga, poput već ustaljene rubrike Pismo, u kojem strpljivi čitatelj može u novoj analizi Antuna Nobila čitati o legmofonima. Proljetno izdanje »Književne Rijeke«, unatoč jesenskim bojama na naslovnici, odlikuje sadržajna raznolikost i šarolikost priloga, te u rukama još jednom imamo vrijedno izdanje.

Ljubica Anđelković