Podvodna plesna pustolovina

Podvodna plesna pustolovina

Marija Šćekić jedna je od najsamostalnijih autorica na aktualnoj domaćoj plesnoj sceni. S novom velikom predstavom Modulacija – oblik 2 potvrdila je da se njezina izvorna poetika razvija na presjeku znanosti i duhovnosti, tjelesnosti i poezije

Modulacija – oblik 2 nadahnuta je načinom života i komunikacijom morskih sisavaca, a odlična »zvučna podloga (Ranko Šajfar) predstavlja referenciju na pojavu podvodne buke (ambient noise) koja ostavlja fatalne posljedice po živote morskih sisavaca.«

U izvedbi šest plesačica (Sara Barbieri, Maša Kolar, Marija Mrđenović, Irena Grgurić, Martina Tomić) i same autorice, Modulacija – oblik 2 suptilna je plesna predstava, koja u najjačim trenucima uspijeva potpuno uvući gledatelja u neki mekši, tiši prostor. U prvoj sceni nekoliko bića u polumraku, pokrivenih glava oko kojih leprša tkanina, titra scenom kretnjama koje prate tijek valova. Po njima lebde sjajni virtualni oblici, nastali prevođenjem koreografskoga zapisa u 3D-vizualizaciju (Klif Marušić). Kako se projekcija gasi, tijela postaju sve bliža, vidljivija. Koreografija se odvija gotovo u slow-motionu, s ponekim trzajima, uzdasima ili naglim zamasima ruku. Plesačice polako ljušte gornji sloj kostima, skidaju kapuljače i ostaju u tamnim trikoima, prošaranim svijetlim prugama, koje podsjećaju na kože morskih bića (Nina Maričić Spajić).

Koreografija je sažeta i sastoji se nekoliko fraza koje se uglavnom ponavljaju. U tim je frazama vidljivo istraživanje kretanja morskih sisavaca, tako je pokret uspješno pomaknut u izvornu poetiku. U središnjem dijelu predstave plesačice se razmještaju po sceni unutar koreografskih fraza, preciznom prostornom logikom, stvarajući arhitekturu koreografije. Kako je koreografija očišćena i kreće se unutar same sebe, taj središnji dio predstave dolazi do ruba monotonije. Autorica se, naime, oslanja na suptilnu kvalitetu pokreta, lebdećih ruku, tekućih prijenosa težine i smirene energije, koju izvođačice ne uspijevaju u potpunosti razviti te ostavljaju koreografiju ogoljenom. Kao da je autorska disciplina, vidljiva u ograničenu broju fraza koje se ponavljaju, te vrlo jednostavnim pokretima, ograničila koreografski proces. Ili je koreografiju potrebno jednostavno rasplesati.

Ipak, prema kraju, predstava nam nudi najsnažnije trenutke, i autorske i izvođačke. To su poetičan duet dozivanja Sare Barbieri i Maše Kolar i završni solo izvanredne Maše Kolar. Tako razvojna linija Modulacije – oblik 2 kao da nas vodi u pustolovinu upoznavanja zaboravljenih, nevidljivih, drugih bića, koja tijekom predstave postaju sve humanija, osobnija, prisnija. Na kraju postanu jedna magična osoba, koja tiho i smireno pluta prostorom.

Modulacija – oblik 2, zaokružena autorski i produkcijski, predstava je koja zahtijeva specifičnu gledateljsku suptilnost i veliku izvođačku profinjenost. Kada se to dvoje spoji, rezultat je čarobno plesno putovanje.

Iva Nerina Sibila