Vijenac 345

Kritika

XXXIV. dani hvarskoga kazališta – Počeci u hrvatskoj književnosti i kazalištu, Hvar, 2 – 5. svibnja 2007.

Početak kao nastavak

Nastavljajući prije nekoliko godina uspostavljen niz problemski zamišljenih krovnih tema ovogodišnji se simpozij usredotočio na Početke u hrvatskoj književnosti i kazalištu. Otvorenost i širok opseg teme omogućili su raznovrsnost pristupa zadanoj tematici i pokazali da mnoštvo književnih i kazališnih početaka dosad nije bilo dovoljno znanstveno prepoznato, proučeno, interpretirano i/ili kontekstualizirano

XXXIV. dani hvarskoga kazališta – Počeci u hrvatskoj književnosti i kazalištu, Hvar, 2 – 5. svibnja 2007.

Početak kao nastavak

slika

Nastavljajući prije nekoliko godina uspostavljen niz problemski zamišljenih krovnih tema ovogodišnji se simpozij usredotočio na Početke u hrvatskoj književnosti i kazalištu. Otvorenost i širok opseg teme omogućili su raznovrsnost pristupa zadanoj tematici i pokazali da mnoštvo književnih i kazališnih početaka dosad nije bilo dovoljno znanstveno prepoznato, proučeno, interpretirano i/ili kontekstualizirano


U duhu sada već višedesetljetne tradicije, i ove je godine u svibnju grad Hvar nekoliko dana bio nezaobilaznim odredištem teatrologa, povjesničara književnosti i filmologa iz cijele Hrvatske, koji su se okupili na trideset i četvrtima po redu Danima hvarskoga kazališta, znanstvenome simpoziju u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Književnoga kruga Split, Poglavarstva grada Hvara i Hvarskoga pučkoga kazališta. Ovogodišnji skup otvorio je akademik Nikola Batušić, predsjednik Odbora Dana hvarskoga kazališta, a otvaranje je prigodnim pozdravnim govorom u ime gradonačelnika Pjerina Bebića uveličao i pročelnik Gradskoga poglavarstva Joško Domančić, dok su splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader i biskup hvarsko-bračko-viški monsinjor Slobodan Štambuk zbog službene spriječenosti forskim znanstvenicima poslali brzojave potpore.

Nastavljajući prije nekoliko godina uspostavljen niz problemski zamišljenih krovnih tema (Igra i svečanost u hrvatskoj književnosti i kazalištu; Prostori i granice hrvatske književnosti i kazališta; Prešućeno, zabranjeno, izazovno u hrvatskoj književnosti i kazalištu) ovogodišnji se simpozij usredotočio na Početke u hrvatskoj književnosti i kazalištu. Otvorenost i širok opseg teme omogućili su raznovrsnost pristupa zadanoj tematici i pokazali da mnoštvo književnih i kazališnih početaka, bez obzira da li je riječ o počecima opusa književnih i kazališnih osobnosti, literarnih i filmskih djela te pojedinih žanrova ili o početku kao književnoj temi, dosad nije bilo dovoljno znanstveno prepoznato, proučeno, interpretirano i/ili kontekstualizirano, pa je više od dvadeset hvarskih znanstvenih izlaganja koliko ih je priopćeno u tri dana simpozija otklonilo brojne nedoumice i nepoznanice iz povijesti hrvatske književnosti, kazališta i filma te iznova, po trideset i četvrti put, obogatilo znanstvenu sliku nacionalne kulture i proširilo njezino poznavanje. Iako je, nažalost, ovogodišnje dane obilježio izostanak nekih dugogodišnjih sudionika hvarskoga simpozija, veselimo se iz godine u godinu sve većem broju znanstvenika mlađih naraštaja.

Radni program Dana otvorila je Maja Bošković Stulli analizom različitih modela usvajanja i prerađivanja folklornih sadržaja u književnosti na primjerima nekoliko književnih djela iz različitih razdoblja. Zoran Kravar govorio je o početku kao književnoj temi, točnije o tzv. velikim ili apsolutnim počecima, onako kako je početak mišljen u biblijskome Petoknjižju, te ponudio tipologiju djela s takvim početkom. Dunja Fališevac je, govoreći o liku djeteta i djetinjstva u starijoj hrvatskoj književnosti, pa i likovnosti, ispravila pojedine netočnosti u dosadašnjim pristupima toj temi te naglasila dvojaki oblik pojavljivanja djeteta u starijoj hrvatskoj književnosti u kojoj se ono javlja kao simbol (najčešće Krista) te kao zbiljsko, povijesno, mimetično dijete. Nekoliko rečenica s početka prvoga prologa Dunda Maroja poslužilo je Milovanu Tatarinu da pokuša ispraviti uvriježene teze o mjestu izvođenja Pometa – autorovo je uvjerenje da je Držićevo izgubljeno djelo izvođeno u dubrovačkoj vijećnici – dok je sredinom 20. stoljeća otkrivena pjesma Zadranina Jeronima Vidulića iz 15. stoljeća, poznata prema prvome polustihu pod naslovom Ako mi ne daš lik, Tomislavu Bogdanu bila polazištem za razmatranje početaka hrvatske ljubavne lirike. Na tragu višegodišnjeg interesa za problematiku satiričke književnosti, Lahorka Plejić Poje pozabavila se počecima hrvatskoga satiričkoga pjesništva, a prvi je dan simpozija zaključio Velimir Visković izlaganjem o vezama Krležina romana Povratak Filipa Latinovicza i glembajevskoga dramskoga ciklusa.

Drugi simpozijski dan otvorio je Slobodan Prosperov Novak izlaganjem o talijanskoj komediji koja je 1575. izvođena u Zadru, a prerađena na engleski bila je izravni poticaj Shakespeareu za oblikovanje svoga znamenitoga lika, Sira Johna Falstaffa. Govoreći o prvim prijevodima i izvedbama Goetheovih djela u Hrvatskoj (Egmont, Clavigo, Götz von Berlichingen), a napose Ifigenije na Tauridi, Cvijeta Pavlović zaključila je kako je 1941, godina prve izvedbe posljednjega djela na pozornici zagrebačkoga HNK-a, označila početak pojačane recepcije književnosti vajmarske klasike u Hrvatskoj. Marica Grigić govorila je o dramskim počecima Franje Sudarevića, čija zasluga leži više u didaktičkim negoli u dramaturškim kvalitetama njegovih djela, dok je Slaven Jurić govorio o počecima simultanizma u hrvatskom pjesništvu, naglasivši različitost pristupa početku simultanizma i njegovu ovisnost o strogosti shvaćanja navedenoga pojma. Helena Sablić Tomić razmatrala je početke slavonskoga ženskoga pisma (Jagoda Brlić, Jagoda Truhelka, Josipa Glembay, Zdenka Marković) i istaknula nužnost sustavnijega čitanja toga korpusa, dok je Helena Peričić govorila o nedovoljno valoriziranu pjesništvu Tome Bebića. Kraj drugoga dana obilježile su dvije teatrološke teme – Sibila Petlevski pozabavila se počecima sustavnoga teorijskoga promišljanja kazališne režije, s posebnim naglaskom na rad Josipa Kulundžića te vezu Kulundžića i Branka Gavelle, dok je Nikola Batušić razmotrio prve režije Alfonsa Verlija iz 1915. (Rabindranath Tagore, Chitra; Hugo von Hofmannsthal, Ludov i smrt; Hermann Sudermann, Cvjetni čamac) ukazavši na njihove modernističke odlike.

Teatrološke teme obilježile su i posljednji, treći dan simpozija. Tomislav Brlek izlagao je o Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji, osobito njezinu prvome dijelu Allons enfants!, Antonija Bogner Šaban o počecima kazališnog života u Osijeku prije otvaranja kazališta 1907, a Lucija Ljubić o prvim glumicama na hrvatskoj pozornici, od znamenite šibenske predstave Tri kralja iz 1615. do Miletićeve intendanture i prelaska u novu kazališnu zgradu. Ivan Trojan pozabavio se ekspozicijama u dramskim djelima Srđana Tucića, usredotočivši se ponajviše na autorove drame Povratak i Golgota, Viktorija Franić Tomić prvom hrvatskom Antigonom, odnosno dramom Ljubav u koroti Drage Ivaniševića, a Martina Petranović počecima hrvatske kostimografije. Ovogodišnje dane zatvorila su pak dva filmološka izlaganja: Branka Brlenić Vujić govorila je o dramskoj strukturi prvih filmskih sinopsisa (Ivo Vojnović, Walter Hasenclever), a Bruno Kragić o početku filma kao prefiguraciji njegova kraja na primjeru Događaja Vatroslava Mimice i Kamenitih vrata Ante Babaje.

Kao i svake godine, znanstveni skup pratile su izvedbe kazališnih predstava. Budući da se Hvarsko kazalište obnavlja, a najavljeno je da bi radovi mogli biti gotovi i prije velike obljetnice 2012, predstave su izvođene u Franjevačkome samostanu (Besa, Kazalište Sveti Ante – Tuzi, Crna Gora), u Gradskoj loži (nagrađivana predstava Romeo i Julija u izvedbi Dramskoga studija mladih iz Hvara), koja je bila i tradicionalnim mjestom održavanja znanstvenoga simpozija te u Zadružnome domu Ružmarinske zadruge u Brusju (Riborski škondoli, Amatersko kazalište Ranko Marinković, Vis). Kao i svake godine, sve su predstave naišle na dobar odaziv publike, a ostaje tek žaliti što ove godine nismo imali prilike vidjeti nijednu predstavu Hvarskoga pučkoga kazališta, dugogodišnjeg srdačnog i velikodušnog domaćina i velikoga prijatelja Dana hvarskoga kazališta.

Na kraju valja spomenuti objavljivanje Zbornika s prošlogodišnjih Dana – i osnovnoga cilja i krune svakoga hvarskoga simpozija. Zbornik radova s XXXIII. dana iza kojega stoje Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti te splitski Književni krug nosi naslov Prešućeno, zabranjeno, izazovno u hrvatskoj književnosti i kazalištu i u njemu je na preko pet stotina stranica objedinjeno čak 27 radova koji rasvjetljuju niz dosad nedovoljno istraženih pisaca, kazališnih umjetnika, djela, opusa, razdoblja... Unatoč sve okrutnijim tržišnim i izdavačkim uvjetima, Zbornik je jedna od rijetkih znanstvenih edicija koja se može pohvaliti neprekinutim i svakogodišnjim kontinuitetom izlaženja dugim više od tri desetljeća, a ove godine osim sve višeg i višeg rednog broja i sve većeg i većeg broja stranica broji i jednu dobrodošlu novinu – Zbornik, naime, odsada sadrži i sažetke radova na engleskome jeziku.

Imajući u vidu već uobičajenu vrsnoću hvarskih izlaganja, nadamo se nastavku plodne dugogodišnje izdavačke tradicije i ukoričenju ovogodišnjih radova o počecima u hrvatskoj književnosti i kazalištu otprilike u isto doba iduće godine. Štoviše, otprilike u isto vrijeme iduće godine hvarski bi simpoziji trebao obilježiti i dva važna jubileja. Prvo onaj vlastiti, jer 2008. Dani hvarskoga kazališta slave trideset i pet godina postojanja, a potom i veliku, petstotu obljetnicu rođenja jednog od najvažnijih hrvatskih dramatičara, Marina Držića, kojoj će i kojemu će Dani hvarskoga kazališta nedvojbeno ukazati zasluženu pozornost. No o tome, ako nas privatizacijski i globalizacijski vjetrovi koji već naveliko haraju Hvarom prije toga ne otpuhnu u zaborav, podrobnije dogodine...


Martina Petranović

Vijenac 345

345 - 24. svibnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak