Oni nestaju

Oni nestaju

Autori Ana Žaja i Mario Petrak, dizajneri, dimenzije 35,5 x 25,56 mm, naklada 200.000, datum izdanja 20. ožujka 2007.

Ovogodišnja serija poštanskih maraka Hrvatske autohtone pasmine predstavlja tri domaće životinje: boškarina, hrvatskoga posavca i dalmatinskog magarca.

Istarsko govedo, zvano i boškarin, snažne je konstitucije i grube građe. Boje je olovno- do svijetlosive s tamnijim pigmentom na glavi, vratu, plećki i trbuhu. Glavu krase veliki rogovi duljine oko četrdeset centimetara i raspona većeg od metra, a oblikom nalikuju liri. Noge su im snažne, s crnim i čvrstim papcima pogodnim za kretanje po kraškom terenu. Životinje su mirne, poslušne i ustrajne u radu te su iskorištavane pri obradi zemlje i vuči kola. Velike su otpornosti, skromne u pogledu prehrane i dobro prilagođene iskorištavanju oskudnih istarskih pašnjaka.

Unatoč dosadašnjem radu u očuvanju te izvorne pasmine goveda, ona još ima status pasmine u opasnosti od izumiranja prema klasifikaciji FAO – pod selekcijskim obuhvatom je tek 350 krava i osamnaest bikova (2005).

Hrvatski posavac ili posavski konj spoj je velikih europskih radnih konja i manjih, pokretljivijih orijentalnih konja. Najveći dio populacije hrvatskoga posavca nalazi se danas u Parku prirode Lonjsko polje. Hrvatski posavac srednje je težak radni konj, temperamentan, snažan i otporan, skroman i poslušan. Najčešće su boje dorat i tamni dorat, rjeđe vranac, sivac ili šarac. Kopita su mu plosnata i izrazito široka, što je prilagodba dugogodišnjem uzgoju na mekim močvarnim tlima. Premda se uvelike radi na očuvanju te pasmine, ona je i dalje ugrožena – ukupan broj grla pod selekcijskim obuhvatom je 3321 (2005).

Magarac je na hrvatskim prostorima od davnih vremena bio nezamjenjiv pomoćnik u radu na teškim terenima. Današnji magarac plod je više prirodne selekcije nego odabira čovjeka. Opstao je u iznimno teškim uvjetima držanja i hranidbe, te je zato znatno niži, manji od izvornih oblika. Boja tijela mu je siva s tamnom prugom duž leđa i preko lopatica, koje čine karakterističan križ. Rad na zaštiti izvornih pasmina magaraca počinje 1997, a danas populacija svih magarca (80 posto svih magaraca u Hrvatskoj su dalmatinski magarci) pod selekcijskim obuhvatom iznosi 1105 jedinki (2005).

Autor teksta u deplijanu je Igor Štoković. Marke su tiskane u arcima od dvadeset maraka, a izdane su i prigodna omotnica prvoga dana (FDC) te tri maksimum-karte.

Priredila Sandra Cekol