Vijenac 345

Likovne umjetnosti

Nigel Whitley, Penezić & Rogina. Digitalizzazione della realtaa , Edilstampa, Rim, 2007.

DVOJAC ZA IZVOZ

U konačnici, kada visi i Arena Zagreb, Rukometni dom Penezića i Rogine još se nije počeo graditi, lifestyle–centar na Cvjetnom i dalje prijeti (priča se da je otkupljen Stomatološki fakultet u Gundulićevoj), kao i monstruozne garaže ispod Kazališta i Arheološkog muzeja, a najavljuje se dvorana u nekakvoj kripti Srednjoškolskog igrališta, izvrsna Whiteleyjeva knjiga svakako je osvježenje za arhitektonsku i inu publiku. Makar ona, zasad, bila na talijanskom

Nigel Whitley, Penezić & Rogina. Digitalizzazione della realtaa , Edilstampa, Rim, 2007.

DVOJAC ZA IZVOZ

slika

U konačnici, kada visi i Arena Zagreb, Rukometni dom Penezića i Rogine još se nije počeo graditi, lifestyle–centar na Cvjetnom i dalje prijeti (priča se da je otkupljen Stomatološki fakultet u Gundulićevoj), kao i monstruozne garaže ispod Kazališta i Arheološkog muzeja, a najavljuje se dvorana u nekakvoj kripti Srednjoškolskog igrališta, izvrsna Whiteleyjeva knjiga svakako je osvježenje za arhitektonsku i inu publiku. Makar ona, zasad, bila na talijanskom

slika

Čitam neki dan u novinama, završena je javna rasprava o izmjeni i dopuni urbanističkog plana gradskog Zavoda za prostorno uređenje i na nju je pristiglo tisuću primjedbi. Naslov vrišti: Parking ispod Zrinjevca i HNK, a u tekstu se kaže da je Zagrebparking kao dio Zagrebačkoga holdinga izrazio želju za izgradnjom podzemnih garaža u Gajevoj, Preradovićevoj, Trgu maršala Tita i Strossmayerovu trgu, dok u Klaićevoj žele i podzemnu sportsku dvoranu. Tada bi se, kao, proširila pješačka zona i Zagreb bi nalikovao na Beč i srednjoeuropske gradove. Još samo nisam uspio čuti da bi i Bandićeva Bužanova te Dakićevo Podolje trebalo dobiti garažu ispod zemlje. Podolje zbog Vinogradske bolnice, a Bužanova zbog eventualne nove Hitne pomoći u Heinzelovoj...

Nekako istodobno bitkom za zagrebački Cvjetni trg i protiv Horvatinčićeva urbocida tzv. uređenjem donjogradskih blokova, gdje se i Saša Randić, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, kroz javno očitovanje upitao je li uređenje prostora grada legitiman predmet javnog interesa, u Rimu je u Muzeju suvremene umjetnosti MAXXI7 predstavljeno jedno tiskano izdanje. Bilo je to početkom veljače ove godine. U Društvu arhitekata Zagreba, na Trgu bana Jelačića, našoj je javnosti predstavljena knjiga Nigela Whiteleyja Penezić & Rogina. Digitalizzazione della realta u izdanju rimske Edilstampe, u ediciji Information Technology Revolution in Architettura. Tu ediciju uređuje Antonino Saggio, profesor na rimskoj Sapienzi, a do danas je u njoj objavljeno četrdesetak naslova. U materijalu stoji kako Saggio tumači da »živimo jedno od rijetkih povijesnih razdoblja karakterizirano transformacijom naše materijalne kulture sredstvima nove tehnološke paradigme«, što je jasno iskazao i u svojoj najnovijoj knjizi Introduzione alla rivoluzione informatica in architettura. Radi se o prvoj teorijskoj studiji o hrvatskim arhitektima objavljenoj u obliku knjige na stranom jeziku izvan granica Hrvatske. U simpatičnom predstavljanju knjige, na toliko karakterističnom talijanskom engleskom, Saggio je govorio o revoluciji kao gramatičkoj promjeni u arhitekturi te o kompleksnosti pristupu duhu vremena arhitekture i digitalne arhitekture. Prema Saggiu, digitalizacija svijeta postala je koncept i središte digitalnog razumijevanja. Isto je tako vrlo ljubazno ponudio da će svakome tko mu pošalje

e-mail ustupiti kompletni tekst Whiteleyjeve knjige na engleskom jeziku.

Saša Randić spomenuo je kompleksnost kao glavnu odliku rada Vinka Penezića i Krešimira Rogine. Kontinuitet u praktičnom radu, ali isto tako i teorijskom, vezan je uz vitalnost i energiju u arhitektonskoj zbilji. Tu arhitektonsku zbilju Penezića i Rogine dijelimo već dvadeset godina, otkako je realiziran njihov prvi projekt – bazen Mladosti na zagrebačkoj Savi. Mali prilog njihovu kontinuitetu daju i ove novine u vrijeme urednikovanja pokojnoga Mladena Kuzmanovića. »Vijenac« je, naime, 1999. otjeranim urednicima časopisa »Čovjek i prostor« zbog Komisije za lijepo i Konspiracije za promjene nabolje, među kojima su bili Penezić, Rogina, Mucko, Galović, Bešlić i Maković, ustupio svoj prostor, koji nekolicina ima i danas.

Nigel Whiteley, teoretičar arhitekture, dizajna i medija, profesor vizualnih umjetnosti na umjetničkom odjelu sveučilišta u engleskom Lancasteru, već punih sedamnaest godina prati rad naše dvojice arhitekata pa ga s njima veže i profesionalno i osobno prijateljstvo. Ono se odražava u njegovu sudjelovanje na brojnim predavanjima po Hrvatskoj, od Zagreba i Vukovara do Splita i Dubrovnika te na radionici i simpoziju u istarskom Grožnjanu. Sjećamo se njegovih izvrsnih predavanja na zagrebačkom vikendu 1999. godine te unutar eksperimentalno-istraživačkog programa Pilot04 Tihomira Milovca u Muzeju suvremene umjetnosti, kada je postavljena izložba Idi pa vidi i promoviran book-box Penezić & Rogina 59 – 79 – 04. u ožujku 2004. godine.

Na promociji ove knjige, ukoričene između stotinjak stranica podijeljenih u nekoliko poglavlja s brojnim reprodukcijama, njezin je autor govorio o promišljenom i kritičkom u djelu Penezića i Rogine, krenuvši od radova Lichtensteina, Oldenburga, Warhola i Hamiltona. Upravo je Hamiltonovu teoriju pop-kulture iz 1957. malo revidirao, dao joj suvremeniji karakter i nazvao digitalnom kulturom – koja je danas i više nego pop. Svakoj od karakteristika te digitalne kulture Whiteley je namijenio jedno od Penezićevih i Rogininih djela, obrazlažući ih identitetom i prepoznatljivošću te frazom think about what you do... Te su karakteristike, da ih ne prevodimo s engleskog, accessible (P&R: Arhitektura za digitalno doba, 2003), immediate (P&R: Glass house, 2001), informative (Para-Site House, 2001), user-friendly (Multisensorial Generator, St Etienne, 2004), interactive & seductive (Transparency of the Hyperreal, 2000/02), personal (Ecsapes, 2003), creative (An Architecture which is Kind to the Earth, 1999), playful (Dig-It-All, 2004), stylish (kompleks Nexem Našice, 2005) te global (Datasupermarket, 2003). Arhitektonski dizajn nalazimo u njihovim djelima od bazena na Savi do dječjeg vrtića na Jarunu te brojnim radovima nastalim između. Promišljenost je pak najvidljivija kod dviju stambenih zgrada – Bloka 21A u Vukovaru te zgrada u Novoj Gradiški. Whiteley za njih dvojicu kaže da su tehnološki i životni entuzijasti te da su fit for the job.

U rujnu 2000, na stranicama »Vijenca« objavljen je razgovor s dvojicom arhitekata, u kojemu je Penezić rekao: »Pompozni način na koji je izložen prijedlog zagrebačkog GUP-a pokazuje više želju za samopromocijom njegovih izrađivača nego što nudi nova rješenja i potiče na dijalog. GUP predstavlja pokušaj Gradskog zavoda za planiranje razvoja da se u času promjena nametne novoj vlasti kao jedini stručni meritum u pitanjima planiranja grada. Iako su određeni pomaci u odnosu na prošli plan napravljeni, veliki je promašaj što GUP ne nudi prava rješenja za područja Zagreba koja su u zadnjih deset godina doživjela najgore devastacije.« Rogina je dodao: »Mi se ničega ne bojimo, pa tako ni hrvatske arhitekture 21. stoljeća ma kakva god ona bila. U Hrvatskoj ima vrlo malo plodnoga terena za novu arhitekturu, pa bi to malo što imamo trebalo intenzivno zalijevati i čuvati.«

U konačnici, kada visi i Arena Zagreb, Rukometni dom Penezića i Rogine još se nije počeo graditi, lifestyle–centar na Cvjetnom i dalje prijeti (priča se da je otkupljen Stomatološki fakultet u Gundulićevoj), kao i monstruozne garaže ispod Kazališta i Arheološkog muzeja, a najavljuje se dvorana u nekakvoj kripti Srednjoškolskog igrališta, izvrsna Whiteleyjeva knjiga svakako je osvježenje za arhitektonsku i inu publiku. Makar ona, zasad, bila na talijanskom.


Marko Kružić

Vijenac 345

345 - 24. svibnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak