Ciklus život–smrt–život

Najluđi radio show (A Prairie Home Companion), 105 min, SAD, 2006, Discovery

Istovremeno jednostavan, bez kon-kretnije strukture, oslonjen na im-provizaciju – razbacan, te duboko promišljen i osmišljen; bivajući sta-romodna otrcana komedija baš kao i melankolični, čeznutljiv žal za prošlim vremenima, Najluđi radio show zasigurno nije najbolji film Roberta Altmana, ali svakako jest nje-gov posljednji. Slaveći sam duh ra-dijskog programa, ali nikad ga puko reproducirajući, film uz svoju vrlo elegičnu potku uspijeva podržati i iznijeti i takve integralne momente kao što su posve nadrealni anđeo smrti nalik kakvoj noarovskoj femme fatale, baš kao i poruku da stari moraju ustuknuti pred novima, staro pred novim, slaveći prirodan mudri ciklus život–smrt–život.

Apokalipsa zatopljenja

Neugodna istina (An Inconvenient Truth), 93 min, SAD, 2006, Blitz

Jasno i pregledno ispričana i iznesena priča, potkrijepljena znanstvenom tezom o globalnom zatopljenju, prezentirana riječju i slikom – kartama, animacijom, kompjuterskim simulacijama, Neugodna istina dokumentarac je o važnosti ekologije i ekološke svijesti pri rastućem problemu za-grijavanja. Prezentiran kroz izlaganja Ala Gorea, postaje fino upa-kirana porcija mahom poznatih (a počesto i jednostranih) činjenica (koje hrane histeriju i paranoju), te u prvome redu potiče na pitanje kako to da je upravo jedna dominantna politička figura glasnogovornik takvog svjetskog problema – možda zbog samopromidžbe, što bi se itekako dalo zaključiti iz mnogih filmskih momenata. Ujedno i zataškivač drugih znanstvenih mitova koji i ne misle da je baš sve tako crno, dokumentarac Neugodna istina lako bi mogao izgubiti na kredibilitetu; ipak, njegove postavke o važnosti poštovanja okoliša te potrebi da se učini sve što je potrebno da bi bio zdraviji i bolji, svakako vrijedi poslušati – no i bez uvjerenja da će nas samljeti apokalipsa globalnog zatopljenja.

Radikalna kontroverza

Fast food nacija (Fast Food Nation), 116 min, Velika Britanija / SAD, 2006., UCD

Kultura fast-fooda laka je meta svim potencijalnim napadačima i socijalnim kritičarima (Superveliki ja, primjerice, već se – vrlo uspješno, bavio istom tematikom); ipak uje-dno i intrigantna. Doda li se tome da je daroviti i uvijek zanimljiv redatelj Richard Linklater u svojoj Fast food naciji posegnuo za ne-fikcionalnim bestselerom Erica Schlossera i pretvorio ga u igrani film, stvari postaju i kontroverzne. Ambiciozan na tragu Soderbergha ili Ińárritua, prepun uznemirujućeg ekstremnog materijala, ipak možda ne rezonira onoliko snažno koliko bi trebao (mahom zbog namjernog razbijanja konvencionalnosti u razvoju radnje, njenog ponešto mlakog razblaživanja isuviše velikim brojem likova, kojima će mnogi prigovoriti zbrkanu nekonzistentnost, iznenadno ispadanje iz radnje, ili nedovršavanje načetih premisa), iako će zasigurno ne jednu osobu natjerati da razmisli o onome što jede ili je čak pretvoriti u vegetarijanca, radikalno apelirajući na njezinu savjest. Upravo ga to u prvome redu čini vrijednim gle-danja, baš kao i sjajna glumačka ekipa (Kris Kristofferson, Ethan Hawke, Ashley Johnson), te poglavito činjenica da Linklater raskrinkava mesnu industriju a njezine žrtvene pro-izvode – krave, pokazuje kao prave junake.

Spiritualno hodočašće

Mary, 84 min, Italija / Francuska / SAD, 2005, Discovery

Kultni, provokativni indie-buntovnik Abel Ferrarra u svom najnovijem filmu Mary vratio se u staru formu (zamrlu nakon Pogreba), te pokušao studiozno prikazati (na samo svoj, vrlo osoban način) što za njega znači vjera u boga i potraga za iskupljenjem u moderno doba. Apstraktne koncepcije, visoke art-forme, nikad formulaičan i dosadan, iako nije savršen, Mary je vrlo za-nimljiv film, častan u namjeri, spi-ritualno hodočašće u svijetu cini-zma, ominozne atmosfere, glazbe i fotografije, s izrazito eklektičnim ansamblom (Forest Whitaker, Juliette Binoche, Matthew Modine, Heather Graham).

Katarina Marić