Stvaratelji nametnute stvarnosti

Stvaratelji nametnute stvarnosti

Manipulacija javnosti ozbiljan je posao, pa se to radi profesionalno, zamuljeno u public relation, event making, promo activity, i slične zvučne nazive koji znače samo jedno: prodavanje magle

Zamislite nezamislivo: nakon šesnaest sati čekanja novinari nisu htjeli snimiti Branimira Glavaša na izlasku iz zatvora jer je nosio generalsku uniformu! Ili, nijedan novinar nije upao u posebni avion u kojem je Radeljak, u prisutnosti sadašnje i bivše supruge, evocirao uspomene na Enu Begović! A nijedan web-portal nije htio objaviti najnoviji pornouradak koji im je poslao nepoznati pošiljatelj. Uzalud su se Ćiro i Mamić spremili na međusobno javno vrijeđanje začinjeno psovkama i šamaranjem, jer im nijedan sportski novinar nije došao. I, zaista nezamislivo, nijedna redakcija nije htjela objaviti pismo u kojem anonimni izvori govore o tome što se dogodilo na brijunskom sastanku uoči operacije Oluja!

Čini se da su mi ljetne travanjske vrućine udarile u glavu, jer to je zaista nezamislivo. Novinari bi čekali Glavaša u generalskoj uniformi na izlasku iz zatvora, bili bi sretni zbog poziva u Radeljakov avion, objavili Severinine pornosnimke, zabilježili sve psovke koje su izmijenili Ćiro i Mamić i objavili vijest iz anonimnog izvora.

Što je pomaknuto u ovoj slici? Reagiranje novinara ili moja razmišljanja? Svaki novinar zna da je riječ o namještenim događajima, o stvaranju vijesti, o onome što bi se nazvalo stručnim jezikom koji zgražava kolegicu Opačić virtual reality. Još točnije, to je pseudoevent ili stvaranje događaja.

Naša zbilja više nije ono što se dogodilo, nego ono što stručnjaci za stvaranje javnoga mnijenja prikažu kao događaj. Ti stručnjaci sebe nazivaju spin-doktorima, a zadaća im je izmišljanje i plasiranje posve izmišljenih, ali javnosti privlačnih zbivanja, pa novinarima ne preostaje ništa drugo nego zabilježiti ih. Mediji sve češće objavljuju upravo te, izmišljene događaje. Oni imaju sve vrijednosti vijesti: zanimljivost, aktualnost, ugledne osobe, atraktivnost, i — povećavaju čitanost, slušanost i gledanost.

Novinari znaju da su iskorišteni, znaju da je sve to igra kojom se želi privući pozornost javnosti, utjecati na javno mnijenje, stvarati klimu u prilog osobama koje sudjeluju u izmišljenom događaju, ali nemaju snage ni mogućnosti zaklopiti bilježnice, spremiti foto-aparate i isključiti kamere. Pseudoevent je snažan, osobe koje ga proizvode su moćne, a vrlo vjerojatno već su pripremile teren u medijima u prilog objavljivanju njihove vijesti.

Javnost se suočava s događajem za koji više ne zna što bi mislila. Koliko je od toga zbilja, a koliko je samo nametnuto javnosti kao zbilja. Kriteriji se gube, ljudi skeptično sliježu ramenima, a spin-doktori neumorno izmišljaju i plasiraju nove događaje i obasipaju javnost izmišljenim vrednotama i nametnutim veličinama.

Ulazimo u sve oštriju izbornu trku, pa se povećava broj izmišljenih događaja kojima se želi privući pozornost javnosti ili podmetnuti klip pod noge izbornim protivnicima. Dovoljno je samo površno preletjeti stranice novina, prošetati televizijskim kanalima, slušati različite radijske postaje i posjetiti web-portale pa da se uvjerimo u točnost te tvrdnje.

Najviše izmišljenih, nametnutih događaja nije na političkim stranicama i rubrikama, nego na onim vrlo zanimljivim, laganijim, tamo gdje ih ne očekujemo, a odjednom nas privuku. Vrlo vješti stvaraoci nametnute stvarnosti znaju kako plasirati svoje ljude, kako prikazati svoje događaje, kako privući pozornost javnosti na svoje teme. Neki političari, javni ili estradni radnici, sportaši i ostali redoviti gosti medija imaju prirodne sklonosti vlastitoj promociji. Ali, to više nije dovoljno. Manipulacija javnosti ozbiljan je posao, pa se to radi profesionalno, zamuljeno u public relation, event making, promo activity, i slične zvučne nazive koji znače samo jedno: prodavanje magle.