Pronalaženje novog

»Diskrepancija«, studentski časopis za društveno–humanističke teme, sv. VIII, br. 12, Zagreb, siječanj 2007.

Broj »Diskrepancije« o kojem je ovdje riječ velikim dijelom opravdava ono što se smatra vrijednošću studentskoga časopisa, a to je svježina pristupa i tematskog izbora naspram starijih autoriteta. Radovi mladih autorica i autora uvelike se kreću istraživačkim putem pronalaženja novoga i aktualnoga. Dakako, stanovita strogost u preispitivanju pristupa, razrađenosti teza, širina i tijek argumentacije, premalo kave i slično, mogu priskrbiti određeno prigovaranje, no u osnovi riječ je o lijepu primjerku studentskoga iskušavanja aktualnih tema, kako i sam naziv kaže, iz društveno–humanističkog područja.

Dakle, prvi, autorski dio započinje propitivanjem modernosti dvojice njezinih teoretičara – Baumana i Giddensa. Riječ je o smislenoj tezi da oni pojednostavnjuju slojeve modernosti u svojim istaknutim, binarno suprotstavljenim polazištima, koja su malo zahvatila i autora, pa tako nacionalizam suprotstavlja drugim demokratskim politikama kao ključnim u promjenama koje su dovele do pada komunizma, što je zapravo nijekanje biti same demokracije.

Tekst o nekim drugim subverzijama cilja na propitivanje pojedinih koncepata (lackanovskoga) Zakona kako ih vidi poznata američka feministkinja Judith Butler te smjera zajedničkom promišljanju antropologije i feminističke teorije. Potpomognuta kritičkim opaskama Marthe Nussbaum na račun Butlerove, Čarna Brković zastupa tezu da je potrebno iskoristiti širi prostor koji proizvodi mnogostruke subverzije.

Tekst koji problematizira reinvenciju urbane sociologije smjera dublje povezati ulogu grada i globalizacije. Riječ je o sociološkoj teoriji koja se nada približiti propitivanju i kreiranju suvremenih politika dio čijih rješenja sve više želi biti. Propitivanje new agea i njegovih totalitarnih, apolitičnih pretpostavki, te propitivanje moći i identiteta u promjeni ulica na primjeru Zagreba još su dva važna doprinosa promišljanju društva.

Temat broja koji govori o politikama sjećanja već u uvodu ističe golemu zadaću aktualizacije takve refleksije u nas. Ogledni i iznimno reprezentativni tekstovi Pierrea Noraa (Između sjećanja i povijesti) i Eviatara Zerubavela (Društvena sjećanja) neki su od relevantnih, ali, nažalost, tek pionirskih tekstova koji povijest, pamćenje i sjećanje teorijski odvajaju dalje od jeftinih manipulacija. Govoreći o tome, spomenimo i tužan nedostatak hrvatskoga prijevoda djela Erica Hobsbawma The Invention of Tradition.

To je sve (uz recenzije i prikaze). Nije malo. Jer ovdje novo iznalazi bit u pronalaženju onih znanstvenih tema koje bježe uobičajenom znanstvenom promišljanju.

Snježan Hasnaš