Komu pripada jezik?

Komu pripada jezik?

Iako se čini da je bitka s engleskim utjecajem izgubljena, to ne znači da je sve izgubljeno. Jezikoslovci trebaju nuditi hrvatske zamjene za strane izraze, ali posljednji korak lansiranja jezičnog proizvoda ne smije biti nametanje i isključivost. Odveć umjetno konstruiran standardni jezik koji ne vodi računa o stvarnoj jezičnoj uporabi može samo odbijati govornike

Što je pravilno? Internet stranica ili internetska stranica? Ako ste bijesni što se imperijalistički engleski danas širi hrvatskim jezičnim tkivom poput kakve elementarne nepogode, vjerojatno daskate internetskim stranicama, a ako ste oduševljeni što se i hrvatski sada vozi u prvom razredu globalizacijskog vlaka, po svoj prilici surfate internet stranicama. Možda su vam, pak, obje ponuđene mogućnosti jednako prihvatljive i na vrh su vam glave jezikoslovna prepucavanja oko banalnih detalja. I, zaista, tko će vam to zamjeriti? Ja ne ću.

Globalizacija širom svijeta donosi i jezične novosti: anglofone riječi i strukture. Neki govornici smatraju da se u njihovim zemljama govori nekakvim miješanim jezikom pa su shodno tome skovali i nove nazive, primjerice Denglish (Deutsch+English) ili franglais (français+anglais). Danas zacijelo više ne stoji ocjena prof. Filipovića iz 1977. o tome kako »mi na sreću nismo došli s upotrebom engleskih riječi tako daleko da bismo trebali pisati o Croanglish«. Hrengleski je novi hrvatski, kako su ustvrdile prof. Mirjana Prebeg-Vilke i Marta Medved Krajnović. Rasprave o engleskom utjecaju najčešće se vode zbog novih riječi, posuđenica poput screening, personality, cool i sl. No, iako ih je na prvi pogled teže uočiti, posuđuju se i strukture. One nam češće promaknu jer su sastavljene od domaćih ili udomaćenih riječi pa nam se čini da u njima nema ničega neobičnog. Jedna od struktura koje jačaju zbog engleskog utjecaja svakako je i slijed imenica + imenica. Nakon što smo parkirali svoju Volvo limuzinu u Kaptol centru, u internet kafiću možemo pregledavati internet stranice, kupiti kakav odjevni predmet iz Atlantis kolekcije, popiti Franck kavu ili grejp nektar iz ponude Pago sokova i pritom ispeglati shopping karticu. Ako niste zapazili ništa neobično u prethodnoj rečenici (osim nestandardnog glagola ispeglati), živim ste dokazom da engleski više nije strani, nego drugi jezik u Hrvatskoj. A u dvojezičnim zajednicama i javni natpisi trebali bi biti dvojezični. To su svakako prepoznale i neke naše tvrtke pa u svojoj ponudi oglašavaju Kenzoki Relaxing Beneficial Water vodu ili nas pozivaju da nabavimo Konzum Plus card karticu. Kako i dolikuje stranom špijunu, obrazac imenica + imenica ima više imena: jukstapozicija, polusloženica, njemačko-turski tip, sintaktička prevedenica ili pretpoložajna imenica.

Što je tu strano? Hrvatski jezik ranije nije stavljao imenice pred glavnu imenicu u imeničkome skupu. Tako bi, u duhu hrvatskoga jezika, valjalo govoriti o internetskoj vezi, Opelovu partneru, tetkastoj kreaciji te čaju Milford i automobilu Dacia. Dakle, pridjev se tradicionalno koristi u pretpoložaju (ispred glavne imenice), a u zapoložaju (iza glavne imenice) nalazimo imenice. No danas nije više novost da, dok ispijamo šalicu Milford čaja, putem internet veze čitamo o tetka kreacijama i Dacia automobilu. Ukratko, u jeziku se pojavila pretpoložajna imenica u službi atributa ili apozicije.

No, je li to tolika novost? Naime, prije točno pedeset godina prof. Bujas upozorava na pogrešne prijevode s engleskoga u novinama i navodi primjere Ulema stranka i Tankan zaljev. A pretpoložajnih imenica ima i ranije, pod utjecajem turskoga i njemačkoga jezika. U zagrebačkom govoru i dalje žive polusloženice s austrougarskim pedigreom: tramvaj-karta, klozet-frau, klofer-štanga te neki nazivi poduzeća, npr. Croatia Osiguranje (1884). S jugoistoka baštinimo rahat-lokum, biser-djevojku i nadžak-babu. Ta njemačko-turska struktura već je dulje prisutna u jeziku, a predstoji joj dalje jačanje pod utjecajem engleskoga.

Engleski danas snažno prodire u hrvatski putem medija i marketinga. Ropski se preslikavaju i riječi i strukture, kao i prije pedeset godina: Ulema stranka nije drukčije od Pago sok. U reklamama se umirovljenicima imputira rečenica Toga dana, cure su skuhale najbolju juhu ikad!, iako se takva uporaba priloga ikad javlja tek unatrag nekoliko godina, i to u mlađih govornika. Drugom zgodom tipična nam domaćica poručuje: Ovo sredstvo za čišćenje je sve što mi je potrebno. Čini se da marketinški stručnjaci namjerno rabe anglizme i doslovne prijevode s engleskoga da bi primatelje poruke asocirali na dobrostojeći Zapad. S druge strane, ako sažmemo postavke marketinga u mantru Privuci. Očaraj. Prodaj., možemo li se tomu čuditi? Na kraju dana, oni samo rade svoj posao. Privlačenje pozornosti neće se postići uporabom potrošenih rečenica poput skuhale su najbolju juhu svih vremena ili potrebno mi je samo ovo sredstvo za čišćenje.

Od lošeg prijevoda do barem implicitne norme manje je koraka nego što se na prvi pogled čini. Kada prvi put čujemo da novi proizvod čini razliku, ostajemo začuđeni. »Pa tko tako govori?« No, nakon što smo reklamu čuli / vidjeli više od nekoliko puta, prvobitni šok i nevjericu vrlo brzo zamjenjuje ravnodušnost, a nedugo nakon toga i aktivna uporaba isprva potpuno neobična izraza.

Ovdje pred nas iskače filozofsko pitanje: komu pripada jezik — govornicima, jezikoslovcima ili novim igračima, marketinškim agencijama? Čini se da su upravo marketinške agencije novi tvorci hrvatskoga jezičnog standarda. Prestižni jezični model većini govornika upravo su mediji, a pogotovo televizija. No, iako se čini da je bitka s engleskim utjecajem izgubljena, to ne znači da je sve izgubljeno. Jezikoslovci trebaju nuditi hrvatske zamjene za strane izraze, ali posljednji korak lansiranja jezičnog proizvoda ne smije biti nametanje i isključivost. Odveć umjetno konstruiran standardni jezik koji ne vodi računa o stvarnoj jezičnoj uporabi može samo odbijati govornike. Umjesto ogorčenih povika i osuda zbog uporabe stranih elemenata, treba ponuditi novo rješenje i prepustiti izbor korisnicima. Logički gledano, većina građana ne može imati ništa protiv hrvatskih riječi i struktura, ali ekstremni purizam koji se ponekad javlja u našoj tradiciji kao da želi dokazati suprotno. Iako mu je prividno načelo borba protiv stranoga, danas gotovo isključivo engleskoga jezičnog utjecaja, nepopustljivo čistunstvo ide ruku pod ruku s anglofonim prodorom i zajedno s njime odbija govornike od hrvatskoga jezika.

Što god mislili o marketinškim guruima, čini se da bismo od njih mogli naučiti ponešto o dopiranju do prosječnoga građanina.

Anđel Starčević

Anđel Starčević rodio se 1979. u Zagrebu. Radi kao asistent na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu baveći se ponajprije sintaksom te engleskim utjecajem na hrvatski jezik.