Snaga korporacije

Snaga korporacije

Predstavljanja knjiga su, za mene, uvijek svečanost duha. Javnosti se na uvid predaje nečiji intelektualni rad, a na predstavljanje dolaze ljudi željni novih znanja, misli i susreta. Nažalost, predstavljanja knjiga obično nisu odveć posjećena. Pogotovo ne dolaze visoki državni činovnici, visoki vojni časnici i slični pripadnici establišmenta. Tim me više iznenadilo kada sam na putu do Novinarskog doma prošao Perkovčevom ulicom prepunoj službenih limuzina. Pa, da, predstavlja se knjiga. I to ne obična, nego knjiga Balkan, Europa i UN autora Srđana Kerima, makedonskog diplomata, ali i bivšeg direktora WAZ-a za jugoistočnu Europu. Treba li spomenuti da je EPH, hrvatski član WAZ-ova imperija, nakladnik knjige? A to je objasnilo i posjet predstavljanju.

Korporacija na djelu, i to u najboljem izdanju. Snaga je WAZ-a iznimna i očituje se sve više na svakom koraku. Izdanje knjige jednog od njihovih vodećih ljudi i reakcija javnosti samo je mali pokazatelj kako se korporacija doživljava.

Korporativno novinarstvo nezaustavljivo prodire i pokazuje svoje odlike. Ali i slabosti. Snaga je uvjerljiva. Tako snažna da je njemačka kancelarka Angela Merkel dala, u povodu pedesete godišnjice Rimskog ugovora, intervju »za novine medijske kuće WAZ«. Intervju je, među ostalim WAZ-vim listovima, objavio i »Jutarnji list«. Razgovarao nije novinar »Jutarnjeg lista«, ni njihov dopisnik iz Bruxellesa, nego »šef WAZ-ova ureda u Bruxellessu Knut Pries i novinar Gert Niewert«. A što je radio »Jutarnji list«? Uredno objavio kako je Angela Merkel dala intervju — iz toga teksta smo i citirali navode — pa je najavio da će se taj intervju objaviti i na kraju je intervju i objavio.

Nešto prije »Jutarnji list« ponosno je objavio kako je u Bruxellessu otvoren novi ured WAZ-a, koji će poboljšati informiranje WAZ-ovih novina širom Europe. Dakle, iz jednog dopisništva za desetke dnevnih novina u desetak zemalja! Pravo korporacijsko novinarstvo!

WAZ je uvijek tvrdio kako se ne miješaju u uređivačke politike svojih izdanja te da je to zadaća urednika tih novina. Sada to više ne može biti točno. Čim se informacije skupljaju, obrađuju i emitiraju iz jednog dopisništva za sva izdanja, tada automatski nestaje uređivačka autonomnost.

Uređivačka autonomnost nestaje i kada se — pod opravdanjem gospodarske racionalizacije — ukidaju dopisništva WAZ-ovih izdanja u Hrvatskoj. Uređivačka autonomnost nestaje i kada WAZ-ova izdanja u Hrvatskoj ujedinjuju svoje novinare u novinsku agenciju.

Sve su to jasna, gotovo školska obilježja korporativnoga novinarstva. Slično se ponašaju i novinski giganti poput američkih Gannetta i Knight Riddera. I tamo je jedan dopisnički ured iz Bijele kuće koji servisira stotine listova. I tamo je jedan dopisnik iz svijeta čiji se tekst pojavljuje u lancu novinskih izdanja.

Sve je to rak-rana suvremenoga novinarstva, nastala pod utjecajem globalnih medijskih korporacija, kojima je glavni interes stvaranje dobiti. Proizvodnja informacije se racionalizira, pa se time i pojednostavnjuje njezin sadržaj, smanjuje vrijeme za istraživanje, ne traži se ono nešto, nego je važno pokriti događaj u bitnim crtama i — idemo dalje, stiže novi dan, novo izdanje.

A čitatelju je svejedno uzme li u ruke ovaj ili onaj dnevni list, pa ionako je većina u vlasništvu samo nekoliko korporacija.

Naše novinarstvo, uza sve svoje nedostatke, barem nije bilo korporativno. Sada smo debelo zagazili i u to medijsko polje, u kojem je korporacija tiho, gotovo šutke, progutala i svjetski najnagrađivaniju perjanicu nezavisnoga novinarstva. »Feral Tribune«.

I, zar nas onda čudi što će velika konferencija o medijima koja će se održati na najvišoj razini potkraj lipnja u Zagrebu biti u WAZ-ovoj režiji? Korporacija je nezaustavljiva. Tko je sljedeći na redu?