Sjajni violina i čelo

Zanimljivo je i uzbudljivo iz sezone u sezonu susretati na kućnim koncertima Iz salona Očić violončelisticu Jelenu Očić i svjedočiti njezinu sazrijevanju i istraživalačkoj znatiželji na umjetničkom polju. Uvijek nas ponovno obraduje nekim posebnim programom i novim suradnicima, zajedničkom strašću uronjenima u izazove komornog muziciranja.

Na šestom koncertu dvanaestoga godišta (12. travnja) umjetnica je predstavila mladoga kolegu Roberta Kowalskog – 21–godišnjeg poljskog studenta violine na mannheimskoj Visokoj školi za glazbu (gdje i sama predaje violončelo kao docentica), vrlo darovita i već zrela umjetnika prekrasna intenzivna tona, koji je izlazio iz njegova vrijedna glazbala. Muzicirali su skladno i srčano u trima stilski različitim i odlično nastudiranim duima za violinu i violončelo.

Passacaglia Georga Friedricha Händela izvorno je doduše namijenjena čembalu, a čuli smo je u zanimljivoj obradi Johanna Halversona. Bila je to vrlo slobodna obrada s različitim tehničkim i glazbenim efektima, temeljenim na virtuoznosti i nadmetanju dvaju glazbala. Slijedio je ljupki trostavačni Duo za violinu i violončelo Josepha Haydna, a naposljetku – najopsežnije i najzahtjevnije djelo – Duo za violinu i violončelo, op. 7 iz 1914. Zoltana Kodalyja.

Raspjevani mađarski lirik koji se opijao na izvorima glazbenoga folklora vlastite domovine tim je komornim remek–djelom interpretima pružio zahvalno štivo u kojem su umjetnici na najljepši način pokazali izvrsno poznavanje predloška i njegova stila, uz nježne kantilene intenzivna tona te strastvene i žestoke uzlete i sugestivan međusobni dijalog.

Kogan i Zagrebačka filharmonija

Ugledni ruski dirigent Pavel Kogan, koji je kao šef dirigent Zagrebačke filharmonije u razdoblju od 1988. do 1990. osvajao i glazbenike i publiku sjajnim koncertima, povremeno se poslije vraćao za pult Zagrebačke filharmonije kao gost. Ipak, posljednji njegov nastup u ciklusu Bijele oktave (13. travnja) nije nas oduševio. Na programu je bila predigra operi Majstori pjevači Richarda Wagnera, simfonijska pjesma Preludiji Franza Liszta i dvije skladbe Hectora Berlioza – Rákóczyjeva koračnica iz dramatske legende Faustovo prokletstvo, op. 24 i simfonija s obligatnom violom Harold u Italiji, op. 16. Solist je bio Dragan Rucner, prvi violist Zagrebačke filharmonije i član Gudačkoga kvarteta Rucner.

Predigra Wagnerovoj operi Majstori pjevači bila je lijepo zamišljena kao efektni početak koncerta, no izvedba je nažalost protekla u grču zbog prebrza tempa i dinamičke siline. Lisztovi Preludiji počeli su u smirenijem tonu, kao suptilni nagovještaj životnih mijena nadahnutih istoimenom Lamartineovom pjesmom, s Lisztovim pitanjem zapisanim na početku partiture: »Što je naš život nego niz preludija nepoznatoj pjesmi kojoj smrt udara prvu i posljednju svečanu notu?« I bilo bi to lijepo preludiranje, da sam kraj nije krenuo neželjenim tokovima.

Berliozova Rákóczyjeva koračnica obično se izabire za efektne dodatke koncertima, no njome je ovaj put završio prvi dio koncerta, da bi drugi dio u cijelosti ispunila Berliozova simfonija Harold u Italiji. Tu je viola u znatnoj mjeri dominantan instrument, koji s vremena na vrijeme izranja iz simfonijskog tkiva »kao melankolični sanjar u stilu Byronova Childea Harolda«. Rucnerova izvedba dionice viole bila je vrlo korektna, ali nedovoljno izražajna u kontekstu tog osebujnog djela autorova sjećanja na lutanja po Abruzziju u doba kada je boravio u Rimu kao dobitnik Rimske nagrade 1831.

Stockholmska bijenalska atrakcija

Zemlja partner 24. MBZ ove je godine Švedska. Dio je to širega projekta uspostave glazbenih veza između Švedske i Hrvatske. Iz programa kojim Švedska predstavlja svoju glazbu na ovogodišnjem MBZ izdvaja se gostovanje Stockholmske kraljevske filharmonije. Privučena ugledom koji uživa taj orkestar na čelu sa šefom dirigentom rođenim Amerikancem Alanom Gilbertom, te atraktivnim solistima, ansamblom udaraljki Kroumata i trubačem Hakanom Hardenbergerom, publika je unatoč nepoznatu programu suvremenih švedskih autora u velikom broju ispunila veliku dvoranu Lisinski, i nije požalila.

Sjajni gosti ponudili su zanimljiv program švedskih suvremenih autora Svena–Davida Sandströma (Koncertni stavci za udaraljke i orkestar ), Andersa Hillborga (Exquisite Corpse za orkestar) i Rolfa Martinssona (1. koncert za trublju i orkestar op. 47, Bridge / Most). Zadivljuje s koliko su pozornosti oni prišli najboljoj mogućoj izvedbi svoje glazbe. Predstavili su je savjesno i sugestivno od savršenih solista pa do svih članova orkestra, koji su dosegnuli idealno suzvučje, kompaktnost i preglednost. Vodio ih je preciznom i sugestivnom gestom muzikalni maestro Alan Gilbert .

Virtuoz na trublji Hakan Hardenberger, jedan od najvećih solista i pedagoga današnjice, umjetnik s najljepšim pianom i najblistavijim tonom, nadahnuo je skladatelja Rolfa Martinssona za Koncert pod naslovom Most, koji smo ovom prigodom čuli. Sandström je pak za Kroumatu, ansambl od šest vrsnih udaraljkaša koji su vični i drugim instrumentima (kontrabas, harmonike), a što su pokazali u dodatku – napisao između ostalog i Koncertne stavke za udaraljke i orkestar (2002). Bile su to vrhunske interpretacije koje su izazvale ovacije i izmamile dodatke.