Vijenac 343

Glazba

HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, Giacomo Puccini: Tosca, red. Damir Zlatar Frey, dir. Nada Matošević

Maestralna režija

HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, Giacomo Puccini: Tosca, red. Damir Zlatar Frey, dir. Nada Matošević

Maestralna režija

slika

Za svoju prvu opernu režiju ugledni i nagrađivani hrvatsko–slovenski redatelj Damir Zlatar Frey odabrao je Tosku Giacoma Puccinija, koja je premijerno izvedena 13. travnja u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Izbor te predstave za njega je logičan slijed drame Krv i košute (praizvedene u Puli, i vrlo uspješno premijerno postavljene u Dvorcu Trakošćan u produkciji HNK Varaždin), koja se bavi opernom divom na zalasku. Frey, ujedno autor scenografije, kostima i scenskoga pokreta, opet se iskazao kao redateljski virtuoz. Osobito maštovita i uspjela, gotovo filmska rješenja ponudio je u prvom činu, s rasplesanom scenografijom (asocijacija na njegovu slavnu tršćansku Krvavu svadbu, koja je gostovala u HNK u Zagrebu), koja se kretala po sceni dočaravajući različite prostore u crkvi, a primjenom Scarpijinih žbira za pomicanje stupova ojačao dojam da oni stoje iza svakog ugla i uhode protagoniste. U drugom činu izbjegao je konvencionalno zatrpavanje scene, dočaravajući Scarpijin ured s nekoliko pojedinosti, prepuštajući Toskinoj crvenoj haljini da zaokupi svu pozornost gledatelja, a njezinu dugom crvenom plaštu da simbolizira krvarenje njezina srca na početku i Scarpijinu pravu krv na kraju čina. Dojmljiv je bio početak trećega čina, kada je efektnim rješenjem koje spaja scenografiju i kostimografiju, velikim plaštom koji postupno nestaje, prekrio cijelo mramorno stubište na pozornici. Posebnu pozornost posvetio je i radu pjevača, zahtijevajući (i dobivajući) od njih glumu na razini dramske predstave. Nada Matošević sigurno je i odlučno vodila izvrstan orkestar riječke opere, izvrsno prenoseći emocije Puccinijeve glazbe. Podjela je bila glumački i pjevački uglavnom izvrsna, talijanska sopranistica Francesca Patane bila je zrela i hirovita Tosca, Valentin Enčev moćan kao zlokobni Scarpia (premda je ponekad gubio bitku s vrlo glasnim orkestrom), Davor Lešić pjevački korektan i scenski atraktivan kao Mario Cavaradossi. Jedini promašaj u castingu bio je gestapovac Spoletta, koji je umjesto strašno djelovao karikaturalno. Kreativnošću, brigom za svaku pojedinost, ali prije svega redateljskom smjelošću, ovom je Toskom Damir Zlatar Frey postavio nove standarde u hrvatskoj opernoj režiji.


Zlatko Vidačković

Vijenac 343

343 - 26. travnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak