Vijenac 343

Glazba

Filmska glazba: Casino Royale, red. Martin Campbell, sklad. David Arnold

Bond... James Bond

Svjestan snage ritmičkih brojeva, skladatelj već unutar jednoga broja kombinira elemente prijetećeg mira s naglim zaokretima u ritmički pokret

Filmska glazba: Casino Royale, red. Martin Campbell, sklad. David Arnold

Bond... James Bond

slika

Svjestan snage ritmičkih brojeva, skladatelj već unutar jednoga broja kombinira elemente prijetećeg mira s naglim zaokretima u ritmički pokret

David Arnold, nasljednik Johna Barryja, u posljednjem je filmu o Jamesu Bondu Casino Royale napisao izrazito mušku partituru. Svirane uživo i sintetski generirane, raznovrsne udaraljke proizvode sinkope, akcente na neočekivanim mjestima, slijede mješovite mjere i križaju se unutar složenih ritmova koji od prvog broja (African Rundown) tjeraju soundtrack (a i film) u bjesomučnom tempu. I melodijski su instrumenti primijenjeni kao udaraljke. To se osobito tiče puhača (posebice truba), koji žestoko ponavljaju Arnoldovu ritmičku polifoniju stvarajući glazbenu sliku hladna i naizgled bezosjećajna lica Daniela Craiga. Tu je sliku Arnold ponudio izvrsno uravnotežujući ritam s mekšim glazbenim brojevima koji se gotovo ne zapažaju, ali da ih nema, cijeli bi se filmski zvuk i zvuk albuma sveo na besmisleno udaranje koje bi postalo samo sebi svrhom. Naime, svjestan snage ritmičkih brojeva, skladatelj već unutar jednoga broja kombinira elemente prijetećeg mira s naglim zaokretima u ritmički pokret (Stairwell Fight). Ujedno, čisti prijeteći brojevi pružaju mu priliku da se udalji od ritma i da eksperimentalno pretvori gudače (pa i puhače) u zvuk (u broju Dirty Martini čujemo glissanda, flageolete, tremola, clustere…). Na sasvim drugoj strani, a opet logično upleteni u slijed brojeva i tijek radnje, stoje izrazito lirski brojevi koji su vezani uz žene: u Solange i CCTV gudači opisuju nježnu, ali prolaznu pustolovinu, dok se u brojevima Dinner Jackets i Vesper posebno boji Bondova prava ljubav (glasovir je uporabljen samo uz Vesper). Tema Vesper osjeća se kao dah u broju Death of Vesper upozoravajući na drugi skladateljski postupak. Naime, tema Jamesa Bonda, njegov glazbeni zaštitni znak, tijekom albuma samo se naslućuje (toliko je poznata da je dovoljno natuknuti karakterističan pokret, pratnju ili dva tona pa da odmah znamo o čemu je riječ). Jer, James Bond još nije 007. Tek na kraju, kada to doista postane, Arnold u punom sjaju donosi Bondovu temu – jasnu i pobjedničku, s okusom gorčine izgubljene ljubavi i nepokolebivom odlučnosti da će zauvijek biti Bond… James Bond.


Irena Paulus

Vijenac 343

343 - 26. travnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak