Vijest Dobra

Vijest Dobra

Anton Šuljić, Vjerovati radosti. Liturgijske poetske meditacije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

Jedinstvena knjiga Vjerovati radosti Antona Šuljića, ne donosi samo odabir liturgijskih poetskih meditacija, kako piše u podnaslovu, već je njena namjera »korak više i korak dalje«, u što nas uvjerava i sam autor. Zapravo, cijela knjiga je, simbolički rečeno — evangelion, Dobra vijest. Ona nije samo poziv i vjerovanje evanđeoskoj riječi koja slijedi Evanđelje i meditativna ozračja bogoslužja, već se mudrost osobitosti koja nedvojbeno iz nje zrači uspinje ka razumijevanju i nadahnutom otkrivanju životnih istina. Nasuprot zlu i negativnim reperkusijama svega što ono nosi, ova knjiga odašilje pozitivne vibracije, samo treba biti u dosluhu s njenim blagoglasjem. Poetski govor priklonjen tradicionalnom, gotovo arhaičnom načinu iščitavanja Evanđelja, u skladu je s izražajnim dometima, govorom vremena u kojem je knjiga nastala.

Vjerovati radosti bogato je opremljena knjiga u kojoj dolazi do punog izražaja likovno — poetska povezanost, nazočna u nadahnutim slikama akad. slikarice Vere Reiser. Poetsko meditativne proze u skladu s likovnim viđenjem raskrivaju mudrost i potporu životu i smislu življenja:

»Što smo u životu naučili što spoznali, čime se obogatili, ako se ne znamo radovati sreći drugoga«, izriče autor Anton Šuljić u poetskoj prozi »Tko vidi«.

A upravo je riječ o onome drugom. O tome da mnogi gledaju, a ne vide. Knjiga je to »zahvata Dobrote« u općoj, gotovo uvredljivoj nehajnosti života.Tu su »Misli srca« upućene umornima i opterećenima, onima koji su neštedimice pritisnuti jarmom života.Upućene čovjeku u plemenitoj težnji da se opredijeli za Dobro. Filozofičnost ovih poetskih razmatranja vodi razumijevanju ljudske prirode koja se u kontrapunktima života troši i raspinje, podložna svakovrsnim iskušenjima: »Na koje Te sve načine nismo iskušavali? Nismo htjeli naučiti da je ljubav mjera svih stvari. Ne postoji zakon, ni uredba, ni propis, ni naredba koja može zamijeniti ljubav... Ma kako se zaklinjali u svoju religioznu ili nereligioznu narav — ljubav prema čovjeku mjera je vrijednosti našeg života...«. Knjiga Vjerovati radosti simbolički razotkriva svekolike metamorfoze čovjekove duhovnosti. Otuda i rast svakovrsnih sumnji i odsutnost opraštanja. Znati oprostiti evanđeoska je vrijednost, blagovijest Dobrote...

Složila bih se stoga s nadahnutim autorom ove knjige vlč. Antonom Šuljićem, da će ovi poetski zapisi »biti od koristi širem krugu ljudi«. Zato su osebujne poetske proze u knjizi Vjerovati radosti i vrstan izazov krutoj, hladnoj, bezosjećajnoj i pohlepnoj stvarnosti u kojoj se zlo širi poput metastaza, a ljubav, i općenito ljubav prema čovjeku, potisnuta je na marginu. A upravo bi ljubav »za ljude, osobe, sudbine« trebala biti »mjerom rasta«, poručuje nam autor. »Samo će se po takvoj ljubavi odmjeravati vrijednost života, vrijednost jednog trajanja«. U tome je, a to treba naglasiti, kvintesenca ove osobite knjige.

Ljerka Car Matutinović