Snaga vjetra

Snaga vjetra

Krajolik je polazište za umjetnicu, a taj motiv nositelj je snažno naenergiziranih silnica koje prenose ideju unutarnjeg, osobnog krajolika

Krajolik nosi tragove prirodnih procesa, ali i ljudskih intervencija. Krajolik, kao slikarski motiv, neovisno o razini referiranja na stvarni predložak, obilježen je subjektivnim značenjem. Neovisno čak o slikarskoj gesti, crtačkom potezu, sam izbor prostora koji se prikazuje, pitomih livada ili sumornih gudura, doba dana, dodavanje sunca ili kiše, emanira stanovito nadznačenje. Izložba slika nazvana Odrazi (prikazuju se dva ciklusa, Prostori tišine i Odrazi, nastali 2005, 2006. i 2007), kojom se Jasenka Bulj predstavlja od 26. ožujka do 13. travnja u atriju Muzeja Mimara, nosi mogućnost iščitavanja upravo na razini nadznačenja. Krajolik je polazište za umjetnicu. Slike u kombiniranoj tehnici ulja i grafita na platnu naslovljene Prostor tišine prikazuju priobalne konfiguracije, simuliraju snagu vjetra. Zapravo, uvjetno se možemo koristiti glagolom prikazivati, jer motiv je uistinu nositelj snažno naenergiziranih silnica koje prenose ideju unutarnjeg, osobnog krajolika. Zapaža se supostojanje stvarnog i osobnog, slikarski dio naznačuje prvi, a siloviti ga crtež prati, ali se i otiskuje u zasebnu dimenziju.

Slike pod naslovom Odrazi svojevrsna su dekonstrukcija krajolika, njegovo nadilaženje. Prijelaz je postupan i odražava se u zgušnjavanju crteža. Elementarna silovitost odnosa vjetra i mora u Odrazima IV (2007) poprima obrise gigantomahije, gestualnih udara i slutnje otpora, piše Mladenka Šolman u predgovoru kataloga.

Ona također uočava da je nosiva osnova slike (iz obaju ciklusa) artikulirani jezik elemenata: zemlje i vode, kopna i mora. Napetosti nastaju u suprotstavljanju različitih principa, u njihovoj interakciji. Imajući to u vidu, te međusobnu različitost i istovremenu povezanost dvaju ciklusa Jasenke Bulj, složit ćemo se da izložba doista funkcionira u skladu sa svojim podnaslovom, a to je – Prostori interakcije.

Barbara Vujanović