Vijenac 342

Glazba

CD soundtrack: Danny Elfman, Serenada Schizophrana, Sony BMG Music Entertainment

Prepuštanje mašti

I Forget svijetli zahvaljujući lepršavoj vokalnoj igri čiji se dijelovi međusobno isprepleću poput karika prelijepe zlatne ogrlice izložene suncu

CD soundtrack: Danny Elfman, Serenada Schizophrana, Sony BMG Music Entertainment

Prepuštanje mašti

slika

I Forget svijetli zahvaljujući lepršavoj vokalnoj igri čiji se dijelovi međusobno isprepleću poput karika prelijepe zlatne ogrlice izložene suncu

Premda se u ovoj rubrici objavljuju recenzije albuma filmske glazbe, ovaj sam put izabrala nešto posve drukčije. Serenada Schizophrana jedino je (nedavno objavljeno) koncertno djelo skladatelja Dannyja Elfmana, poznata po filmskim partiturama, napose po skladanju za groteskno-bajkovite filmove Tima Burtona. Kako sam Elfman objašnjava, Serenada ne zastupa neku unaprijed zadanu i predviđenu formu — ona prikazuje put skladateljskih misli koje se potpuno prepuštaju mašti. No počinje kao koncert za glasovir (zvonoliki prvi stavak zove se Pianos), a po strukturi podsjeća na simfoniju. Drugi stavak također zadržava nešto od klasičnoga — polagan je, zadubljen u mirno raspoloženje, kao što to i jesu simfonijska i koncertna adagia. Elfman se prepušta gudačima i priziva u misao velikoga skladatelja Bernarda Herrmanna. Treći stavak A Brass Thing (mogli bismo ga nazvati scherzom ako bismo silno željeli čuti formu simfonije) zapravo je skladateljeva posveta vlastitom radu i suradnji s Timom Burtonom. Počevši ozbiljno, A Brass Thing sve više podsjeća na groteskne igre s limenim puhačima, kojima se Elfman tako često koristi u svojim filmskim partiturama. Četvrti stavak, The Quadruped Patrol, više se ne može ugurati u simfonijske standarde. To je ritmička i akcentuacijska igra malim motivima, koji se gomilaju i rastu. Pojava glasova najava je petog, meni najljepšeg stavka. I Forget, skladan na španjolske stihove Claudije Brant i Livije Corona, svijetli zahvaljujući lepršavoj vokalnoj igri čiji se dijelovi međusobno isprepleću poput karika prelijepe zlatne ogrlice izložene suncu. Šesti stavak, Bells and Whistles, smiruje uzavrelo kruženje glasova i vraća djelo orkestralnim instrumentima. Bells and Whistles vode u codu, kratki repić End Tag kojime Elfman potpuno zaokružuje svoje koncertno djelo. I nagrađuje slušatelje dodatkom, kratkom zapisanom improvizacijom koju naziva Improv for Alto Sax.


Irena Paulus

Vijenac 342

342 - 12. travnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak