Neotkriveno područje – Hrvatska

Neotkriveno područje – Hrvatska

Hrvatski nastup u Leipzigu, možda prvi put u povijesti naših međunarodnih sajamskih gostovanja, jednodušno je osvojio visoku prolaznu ocjenu domaćih medija. Najzaslužnija osoba za to dobra je poznavateljica njemačke literarne scene, prevoditeljica i kritičarka Alida Bremer, koja je, uz pomoć Ministarstva kulture, u Leipzigu okupila raznovrsnu i bogatu književnu reprezentaciju

Na rođendan jednog od najpoznatijih stanovnika grada Leipziga, J. S. Bacha, prvoga dana proljeća, lajpciški sajam knjiga već tradicionalno okuplja europski svijet knjige, ponoseći se najvećim književnim festivalom i potvrđujući status prave čitateljske meke. Po završetku Buchmessea zbrajaju sad njegovu pozitivnu bilancu – čak dvije trećine ispitanika ocijenilo je sajam vrlo dobrim ili dobrim, a 92 posto izlagača reklo je da će doći i dogodine. Upravo je sektor knjige jedan od bitnih pokretača kojim istočnonjemački grad (na čijim se ulicama i zdanjima čita njegova burna povijest) nakon ujedinjenja opet hvata korak s budućnošću ističući u prvi plan upravo kulturu i činjenicu da je taj prostor poznat kao duhovna kolijevka njemačke kulture i filozofije. Mudro shvaćajući da zapadnom dijelu zemlje ne mogu konkurirati u biznisu, gurnuli su u prvi plan kulturu, a Njemačkom kruži priča da im na tome najveći svjetski sajam knjiga, onaj u Frankfurtu, pomalo i zavidi. No, podvlačenje crte i pod ovogodišnji hrvatski nastup možda prvi put u povijesti naših međunarodnih sajamskih gostovanja jednodušno je osvojio visoku prolaznu ocjenu domaćih medija. Ono što je prema dobrom starom hrvatskom običaju počelo u znaku skandala odjedanput, čini se, ipak ima smisla. Najzaslužnija osoba za to, koja je doista spasila stvar, dobra je poznavateljica njemačke literarne scene, prevoditeljica i kritičarka Alida Bremer, koja je, uz pomoć Ministarstva kulture, u Leipzigu okupila raznovrsnu i bogatu književnu reprezentaciju: počev od akademika Nedjeljka Fabrija i Nikice Petraka, preko Jakše Fiamenga, Daniela Načinovića, Žarka Paića, Ede Popovića do Renata Baretića, Roberta Perišića, Dalibora Šimprage, Romana Simića Bodrožića i Olje Savičević Ivančević, do urednika i nakladnika Nenada Popovića, Seida Serdarevića, Krune Lokotara, Srećka Lipovčana,… .

No, nije poenta u tome da su naši mediji pozitivno ocijenili naš nastup. Dobrohotno su nas primili i sami domaćini, ističući na internetskim stranicama i hrvatski nastup. Za razliku od Frankfurta, u Leipzigu hrvatski je nastup bio bitan – najavljivan, preporučivan, posjećen i zapažen. Štoviše, upravo je hrvatski autor bio lice s naslovnice sajamskoga časopisa »Kreuzer« – često spominjani Edo Popović, i to nakon samo prve prevedene knjige na njemački jezik – romana Izlaz Zagreb jug, u izdavača Voland & Quista, koji je za njega, kako sam kaže, učinio u tom kratkom vremenu od objave više nego godinama svi njegovi domaći izdavači zajedno (mnoga čitanja i predstavljanja, intervjui za ugledne medije,..). Jer, tako se to radi u Leipzigu, najstarijem sajamskom gradu na svijetu, čija tradicija potječe još iz 1497, domaćinu najveće europske književne fešte – Leipzig čita. Oko tisuću i pol pisaca – od nobelovca Güntera Grassa, preko Williama Boyda, Louisa Begleya i Bore Ćosića do mase mladih, još neafirmiranih autora – čitalo je na svim raspoloživim gradskim mjestima, od studentskih klubova i kavana do frizerskih salona, a održan je i pravi čitateljski maraton – Duga lajpciška noć čitanja s četrdesetak autora. Pravi je to autorski sajam s jedinstvenom strukturom publike, gotovo polovica mladi su obrazovani ljudi koji se oko štandova s knjigama guraju kao u nas po kafićima, a za autorska čitanja plaćaju ulaznice i nevjerojatno disciplinirano i strpljivo slušaju višesatna izlaganja. Za zemlje južne i istočne Europe Leipzig je ulaznica za Zapad. Kakvu smo ulaznicu dakle sada mi dobili? Ulaznicu na kojoj piše otprilike: Na svjetskoj književnoj karti zapaženo dosad neotkriveno područje – Hrvatska! Dosad ste bili slijepa pjega, a sada da vidimo što nudite!

Prvi put otkad Hrvatska nastupa na sajmovima knjiga sve su njemačke novine koje su pisale o sajmu zapazile neke zanimljive Hrvate. Na čitanjima u sklopu sajma dvorane su bile pune gostiju i slušača, a bilo je i nakladnika i književnih agenata koji traže nove autore. Neki od tih agenata, kažu, naišli su prvi put u njemačkih izdavača na otvorena vrata pri spominjanju hrvatskih autora. Alida Bremer dobila je konkretne ponude za prijevode nekih tekstova. Također, najstarija i najveća talijanska međunarodna agencija Agenzia Letteraria Internazionale iz Milana (koja inače objavljuje samo američke, francuske i njemačke autore) zamolila je našu izbornicu da joj pošalje podatke o knjigama koje bismo htjeli predstaviti u Italiji. No, zasad najveći uspjeh jest taj da će najstariji i najugledniji njemački kulturni časopis »Die Horen« (pokrenuo ga je još Friedrich Schiller, a u novom obliku izlazi već punih pedeset godina) posvetiti cijeli jedan broj Leipzigu 2008, a uredit će ga Alida Bremer. To je doista iznimna prilika, jer to znači ulazak na velika vrata u književni svijet, ne samo u medije i izdavaštvo nego usred njemačke kulture. No, ni tu nije kraj, jer u tijeku su i pregovori s Literarisches Colloqiumom iz Berlina o mogućnosti da godinu 2009. posveti cjelogodišnjem predstavljanju naših pisaca. Ustanova je to osnovana 1963, koja dijeli mnoge književne nagrade, omogućuje međunarodne razmjene pisaca (sada je tamo Daša Drndić), organizira radionice pisanja i prevođenja, čitanja, predstavljanja i festivale, dijeli stipendije i skrbi za promicanje njemačke literature u svijetu. K tome, neki njemački nakladnici već pregovaraju s našim Ministarstvom kulture u želji da do idućega sajma prevedu neke hrvatske romane.

Ovogodišnji nastup stoga možemo shvatiti kao presedan, ali i kao solidnu uvertiru za nastup dogodine, kada smo zemlja u žarištu sajma. Iako se konkretni efekti promjena u percepciji hrvatske književnosti neće osjetiti trenutačno, za razliku od dosadašnje zaleđenosti, bitno je da se snježna gruda počela kotrljati. Možda ne treba očekivati da gruda preraste u lavinu, no ona može za sobom pokupiti štošta dobra. Ipak, put prema tome je dug i popločan trnovitim poslom prevođenja, jer naše knjige ne možemo samo ponijeti sa sobom u svijet i tamo ih ponosno izložiti, njih treba prevesti, a vremena je za to puno premalo ili je već prekasno. Iako smo znali još prije godinu dana da ćemo 2008. biti zemlja u žarištu, zbog zastoja u radu Zajednice nakladnika i knjižara dosta je vremena izgubljeno. No, nije možda ni toliko važno koliko ćemo djela uspjeti vrsno prevesti do proljeća 2008, jer činjenicu da nas nema na svjetskoj književnoj karti ne možemo preko noći ispraviti. Prije će se dogoditi da ćemo jako pogriješiti ako pomislimo da je jedini naš cilj ta čuvena 2008. Naš cilj treba biti dugoročniji i zato tu priliku zemlje počasne gošće u Leipzigu treba iskoristiti za osmišljen početak naših sustavnih i trajnih nastojanja na promidžbi i plasmanu naše književnosti u svijetu. Za to pak trebamo imati usustavljeno prevođenje i organizirane kontakte s njemačkim izdavačima, a u konačnici – definiranu i jasnu strategiju kulturne politike. Ako nam je cilj da budemo umreženi u europsku i svjetsku kulturnu mrežu, onda se to ne može postići za godinu dana. No nije tu riječ samo o piscima i knjigama, nego i o cjelokupnoj slici zemlje koja čeka na svoj ulazak u Europsku Uniju.

Stoga bi dogodine bilo jako lijepo čuti milozvučni dodatak na uobičajeni slogan književnoga festivala – Leipzig čita – Hrvatsku.

Karolina Lisak Vidović