Vijenac 342

Film

VIDEOVODIČ

Maestralni suspense

Dodirnuti vrh (Touching the Void), 98 min, Velika Britanija, 2003, Discovery

Maestralni suspense

slika

Dodirnuti vrh (Touching the Void), 98 min, Velika Britanija, 2003, Discovery

Najdojmljiviji film o planinama, planinarenju i zatočeništvu u snijegu ikad snimljen (iako postoje mnogi s tom temom – bilo igrani, bilo dokumentarni); nezaboravno i naporno, strašno iskustvo puno suspensa i drame, Dodirnuti vrh ep je čovjek vs. priroda, i više od toga. Napetost se gradi stupnjevito i u maniri najboljih horora; pristup pak multiple fragmentacije rabi se inteligentno, izbjegavajući strogi narativni format i radije se odlučujući za miješanje doku–drame i dokumentarca, kreirajući pseudo–dokumentarno djelo koje briše granice između činjenica i fikcije, vremena i prostora, sjećanja i mašte. Nagrađivani redatelj – dokumentarist Kevin Macdonald, priču o dvama planinarima i njihovim nevjerojatnim dogodovštinama na peruanskim Andama prezentira brutalnom i šokantnom iskrenošću, ali i jednostavnošću, pričajući je bez suvišnih distrakcija (jer je i sama po sebi nabijena gotovo neizdrživom napetošću). Maestralno.


Beskonačna tuga

slika

Prolazi zima (Winter Passing), 98 min, SAD, 2005, Discovery

Film izrazito melankolična tona, s radnjom u zimsko snježno doba, s tužnim ljudima kao protagonistima, gotovo da se mogao zvati kao i davni album Smashing Pumpkinsa Melancoly and Infinite Saddness. Ipak, njegov naslov (Prolazi zima) najavljuje neka bolja vremena, a mersoovska tjeskoba glavne junakinje upijena u krajolik fotografske patine Terryja Staceya, podcrtana glazbom Charlieja Campbella i Johna Kimbrougha i suživljena s tragičnim sudbinama ostalih likova, neizbježno će izblijedjeti do kraja. Sjajna mlada glumica Zooey Deschanel (upravo blista u Mostu za Terabithiju) inteligentno nosi svoju ulogu; Will Ferrell ovdje je pak začuđujuće smiren i iako naizgled neprimjeren za ozbiljnu ulogu, zapravo na vidjelo u punoj snazi iznosi svoj komičarski trademark – smisao za sućutnost i empatiju prema najčešće utjelovljenim bolno iskrenim i dobrohotnim likovima. Sve izneseno tvori i više nego dobru građu za snažnu dramu, no ono što mali film posebice izdiže iznad drugih sličnih naslova (budući da je konstruiran oko poznate premise) odlično je glumljena i napisana (scenarist i redatelj Adam Rapp teatarski je veteran čiji je ovo filmski debi) glavna uloga te mračnost tona priče – oživljenost nekom drukčijom, sporom i snovitom atmosferom i likovima dovoljno ekscentričnima da bi u nekim drugim uvjetima, pod drukčijim smjerovima, mogao biti i prava bizarna komedija na tragu Wesa Andersona ili barem Obitelji čudaka. Ne propustiti.


Nadrealan brend

slika

Tigar i snijeg (La Tigre e la neve), 110 min, Italija, 2005, Discovery

Roberta Benignija volite ili mrzite. Obožavate ili bježite od njega. Držite ga šarmantnim ili samodopadnim. Čovjek je to koji iz filma u film uspješno pronosi uspješnu formulu, stvarajući takoreći vlastiti brend (uvijek istoga) postčaplinovskoga komičnoga lika, nadrealno–felinijevske burleske, perolakog duha, vječna optimizma i pozitivnih vibracija, pokušavajući tragične priče ispričati na humoran način. I iako u svom posljednjem naslovu Tigar i snijeg u prvome redu uspješnu strukturu Oscarom ovjenčana naslova Život je lijep pokušava ponoviti prebacivanjem u aktualni Irak, ipak nije riječ o pukoj copy–paste–tehnici. Autor naime djeluje zrelije i blagonaklono iščitavanje svakako mu se može prikloniti (iako bi se djelo moglo gledati i kao isforsirana limunada) i diviti se njegovim tragičnomračnim podtonovima te smislu za inkorporiranje ozbiljnih tema u ultralight–ruho izrazito emotivne i osjećajne režije.


Vudu magija

slika

National Geographic: Osveta harema: Priča iz egipatskih grobnica (Tales from the Tomb: Revenge of the Harem), 51 min, 2005.

Priča iz drugog ugla o jednom od najčuvenijih egipatskih faraona Ramzesu III, koja preispituje, u već poznatoj detektivsko–istraživalačkoj, stručno utemeljenoj (no i pomalo senzacionalističkoj) maniri ekipe iza »National Geographica«, ima li istine u teoriji umorstva slavnoga vladara – omražena među brojnim haremskim družicama, koje su se utekle crnoj magiji (vuduovskog tipa) i najmoćnijem ondašnjem čarobnjaku Huiju kako bi ga dokrajčile u okrutnoj zavjeri. Zanimljivo, pitko i ne bez utemeljenosti, štivo koje nema zamah dokumentarca o otkriću Isusove grobnice iste televizijske kuće, primjerice, no svakako vrijedno gledanja, posebice za one zainteresirane za fragmentarnu egiptologiju populističkoga tipa. A kojih nije malo.


Katarina Marić

Vijenac 342

342 - 12. travnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak