Vijenac 342

Glazba

GLAZBENA KRONIKA - Višnja Požgaj

Kvartet u usponu

Kvartet u usponu

Okupivši 1998. vrsne studente zagrebačke Muzičke akademije Gudački kvartet Porin postupno se razvio u respektabilno komorno tijelo koje s uspjehom nastupa u domovini i inozemstvu, osvaja nagrade i upravo ostvaruje prvu koncertnu sezonu. Treći koncert toga ciklusa, održan 3. travnja u dobro posjećenoj Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma, bio je dobrotvoran – u korist Društva multiple skleroze zagrebačke županije.

Kvartet je nastupio u sastavu Ivan Novinc i Tamara Petir, violine, Tvrtko Pavlin, viola (zamijenio je bolesnoga stalnog člana Zvonimira Ferenčinu) i Neva Begović, violončelo. Izveden je Drugi gudački kvartet Ivana Brkanovića, Gudački kvartet u D–duru, KV 575 Wolfganga Amadeusa Mozarta i Gudački kvintet u G–duru , op. 77 Antonina Dvořáka u suradnji s kontrabasistom Nikšom Bobetkom.

Zanimljiv program ukazao je na primarnu okosnicu rada Kvarteta Porin – suradnju s drugim glazbenicima i uvažavanje djela hrvatskih skladatelja. Posezanje pak za najvećim djelima svjetske literature, kojima pripadaju i Mozartovi kvarteti, dokaz je ozbiljnosti i odgovornosti mladih glazbenika, koji ambiciozno prihvaćaju izazove hvatanja ukoštac s najzahtjevnijim djelima. Na tome će, pokazalo se, morati još poraditi, kako bi korektno iščitavanje notnoga teksta preraslo u prozračno, osmišljeno i sugestivnije muziciranje.

Brkanovićevo jednostavačno mladenačko djelo, zahvaljujući prošlogodišnjoj stotoj godišnjici skladateljeva rođenja, svojoj zanimljivoj strukturi i zdušnoj izvedbi, isplivalo je iz dubine zaborava kao vrijedno repertoarno djelo manjega opsega. Vrhunac večeri bio je Dvořákov Gudački kvintet, u kojem je petu dionicu ostvario vrsni kontrabasist Nikša Bobetko. Aktivna i strastvena suradnja svih glazbenika uz izražajna pojedinačna sola u svim dionicama i uz skladno suzvučje punoga tona ukazali su na veliki potencijal Gudačkog kvarteta Porin, koji je u usponu.


Uskrsni koncerti

Tijekom Velikoga tjedna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nastupili su naši vodeći simfonijski orkestri SO HRT–a (5. travnja) i Zagrebačka filharmonija (7. travnja), dok je Koncertna direkcija Zagreb u ciklusu Svijet glazbe pripremila vrijedno gostovanje Zbora i orkestra Collegium vocale Gent (4. travnja). Bili su to koncerti s prigodnom glazbom koja je pridonijela sjetnu raspoloženju uoči Uskrsa, iako s različitim izvedbenim dometima.

Simfonijski orkestar HRT–a pod ravnanjem Mladena Tarbuka pretplatnicima Majstorskog ciklusa HRT–a ponudio je dvije simfonije Josepha Haydna napisane za koncerte u Velikom tjednu – 26. simfoniju u d–molu, Lamentatione i 49. simfoniju u f–molu, La passione, kojima su prethodila dva orkestralna ulomka iz glazbene drame Parsifal Richarda Wagnera – Predigra i Čar Velikoga petka. Haydnove simfonije izvedene su u izvornom komornom obliku sa smanjenim sastavom orkestra, dok je Wagnerova glazba predstavljena punim zvukom velikog orkestra. Unatoč pomnim izvedbama odličnog orkestra, sučeljavanje stilski i sadržajno posve različitih djela izvedenih naizmjence nije bilo najsretnije, iako je dirigent upravo želio ukazati na te razlike.

Zagrebačka je filharmonija u Uskrsni koncert uvrstila oratorij Mesiju Georga Friedricha Händela pod ravnanjem mladog češkog dirigenta Jakuba Hruše. U izvedbi su sudjelovali Ivana Kladarin, sopran, Martina Gojčeta Silić, alt, Matjaž Stopinšek, tenor, i Luciano Batinić, bas, te udruženi zborovi Ivana Gorana Kovačića i HRT–a, koje je odlično uvježbao Luka Vukšić. U kvartetu neujednačenih solista najbolji je dojam tehnički i stilski pružio Matjaž Stopinšek. Ivana Kladarin je za razliku od ostalih jedina pjevala specifičnim baroknim načinom i time se stilski izdvajala, iako je to izvrsno činila. Martina Gojčeta Silić bila je korektna, dok su Lucianu Batiniću problematični bili melizmi. Dirigent Hruša nije nažalost uspio uskladiti ni objediniti sve izvođače, unatoč grčevitoj teatralnoj gesti lišenoj sugestivnosti.


Herrewegheovo sugestivno vodstvo

slika

Posve druga priča bio je dirigent Philippe Herreweghe, osnivač i umjetnički voditelj slavnog zbora i orkestra Collegium Vocale Gent. Ugledni gosti došli su u Zagreb u sklopu velike turneje na kojoj su izvodili Muku po Ivanu Johanna Sebastiana Bacha. Ansambl koji je diljem svijeta poznat ljubiteljima povijesno obaviještenih interpretacija barokne glazbe po brojnim tonskim zapisima donio je uživo zanimljivu komornu izvedbu tog grandioznog djela sa svega šesnaest odličnih zborista i nekolicinom vrsnih glazbenika koji sviraju na replikama povijesnih instrumenata, uključujući obou d'amore, obou da caccia, violu d'amore, violu da gamba i lutnju. Danas vrlo rijetko susrećemo te instrumente, koji Bachovoj instrumentaciji daju posebnu arhaičnu boju.

U vrlo profinjenoj stilskoj izvedbi sudjelovali su i solisti, među kojima se posebno istaknuo slavni tenor Christoph Pregardien, kao impozantni Evanđelist snažna i lijepo oblikovana glasa, odlične dikcije i sugestivne interpretacije. Dojmljivi su bili i bariton Konrad Jarnot kao izmučeni Isus, prikladno suspregnuta i tiha glasa, te bas Peter Kooij, altistica Ingeborg Danz i sopranistica Camilla Tilling, dok je tenor Jan Kobow prilično razočarao, ponajviše nesigurnom intonacijom. Unatoč manjim oscilacijama izvedba je u cjelini bila na visokoj razini, pod sugestivnim vodstvom maestra Herreweghea, koji je znanjem, autoritetom i muzikalnošću ostvario iznimnu izvedbu Bachove Muke po Ivanu – za pamćenje.

Vijenac 342

342 - 12. travnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak