FENOMEN PAGE CAVANAUGH

FENOMEN PAGE CAVANAUGH

Vremešan, ustrajan i svom stilu interpretacije odan Page Cavanaugh i danas očarava tehnikom glazbala i svježinom izvedbe, njegujući swing kao jednu od najvažnijih supstancija u povijesti jazza

Razlike u jazzu američke istočne i zapadne obale oduvijek su bile više negoli očite. New York, središte važnih jazz-zbivanja, temeljenih na crnačkom svingerskom pristupu jazzu, dosta se po pristupu, edukaciji i nekim drugim značajkama razlikuje od Los Angelesa i okolice, premda se već niz godina zahvaljujući napretku komunikacija te različitosti smanjuju. Tako je i revulucionarnom stilu be-bop trebalo dosta vremena da se ukorijeni u jazzu zapadne američke obale. Tema ove rubrike je baš jedan, iz više razloga zanimljiv bezvremenski fenomen jazza sa Zapadne obale, utjelovljen u osobi pijanista i vokalista Pagea Cavanaugha, koji gotovo da je nikada nije napuštao. Danas vitalan i aktivan 85-godišnjak još redovito svira u poznatim klubovima Santa Monike i Balboa Beacha, slažući na glasoviru male tornjeve svojih brojnih reedicija i diskova za prodaju. Na životnu je jazz-orijentaciju Pagea Cavanaugha utjecala pojava trija pijanista i vokalista Nata Kinga Colea, koji je bio uzorom i Oscaru Petersonu. »Pa kad mogu oni u New Yorku, možemo i mi«, razmišljao je prije šezdesetak godina Cavanaugh, osnovavši po uzoru na Colea klavirski trio bez bubnjeva, kojem ostaje vjeran sve do današnjih dana, te začuđuje njegova relativna, a u nas i posvemašnja anonimnost.

Page Cavanaugh rođen je 1922. u Kansasu. Sa šest godina počinje učenjem glasovira, a prvi je profesionalni angažman dobio u orkestru Ernieja Williamsona. Vrijeme je Drugoga svjetskog rata proveo služeći vojsku u snažnom središtu jazza Sacramentu, svirajući jazz u triju The Three Sergeants. Tu je zapravo i započela neobično duga i plodna glazbena karijera, koja briše neke stilske i generacijske granice povijesti jazza. Prve je snimke Cavanaugh ostvario za etiketu Ara Label još polovicom pedesetih godina prošlog stoljeća, broj kojih se danas mjeri desecima, a ne bi trebalo zaboraviti ni njegov jazz u nizu filmova raznih žanrova ostvarenih za holivudsku produkciju. Trio je u svojoj prvoj verziji s kontrabasistom Charlesom Parnellom i bubnjarem Alvinom Stollerom snimao za glasoviti Capitol, pojačan ponekad gitaristom Robertom Morganom i pjevačicom Lillian Lane, a potom se na dulje razdoblje 1950. ustaljuje s gitaristom Alom Violom i kontrabasistom Philom Malloryjem. Cavanaughovim sastavom oduševljava se i Frank Sinatra, povevši ga na jednu od rijetkih turneja po istočnoj američkoj obali. Daleko bi nas odvelo nabrajanje čak i onih najvažnijih nastupa i snimanja trija ostvarenih u proteklih šezdeset godina, a sve bi se to, premda će mu neki spočitnuti jazz koji se lako sluša te je ponekad na granici koktelskoga, može podvesti pod vrlo važan zajednički nazivnik swinga. Nije stoga bezrazložno curriculum vitae objavljen u povodu 85. rođendana toga profiliranog džezista objavljen pod naslovom Jump Easy! Samo je tijekom devedesetih godina Page Cavanaugh s triom objavio niz diskova, iz kojeg valja izdvojiti: Plays For The Cocktail Hours, Spotlight On Page Cavanaugh, Swinging Down The Road From Paris, Crazey Rhythm i Great Songs Of The Swing Era. Niz zaključuje najnoviji CD s naslovom Return To Elegance sa šesnaest standarda, kojim nas iskusni pijanist, svirajući u triju s kontrabasistom Philom Malloryjem i diskretnim bubnjarem Jasonom Lingelom, podsjeća na neke temeljne uzance jazza, zbog kojih je ta glazba i nastala.

Vremešan, ustrajan i svom stilu interpretacije odan Page Cavanaugh i danas očarava tehnikom glazbala i svježinom izvedbe, njegujući swing kao jednu od najvažnijih supstancija u povijesti jazza.