ENERGIJA DELIKATNE PALETE

ENERGIJA DELIKATNE PALETE

Poetičnost njezinih slika – što je posebno iskazano u delikatnim naslovima slika, koji me podsjećaju na tradiciju kineskih i japanskih stihova u minucioznim opisima prirode i dnevnih raspoloženja – iskazuje sinestezijske kvalitete Anitina slikarstva

Oh, kako volim borbu protiv stereotipa i ustaljenih predrasuda u našem likovnom životu! Jedan od najpopularnijih klišea vezan je uz karijere umjetnica, kojima se nerijetko događa da po završetku ALU njihova karijera koja obećava bude prekinuta udajom i naglim dolaskom sitne dječice, što za posljedicu ima udaljavanje od štafelaja i povlačenje iz galerija i izložbi. Dosta je zanimljivih slikarica i kiparica iz moje generacije tako danas na najboljem putu potonuća u zaborav, a hoće li njihovi talenti zasjati novom snagom čim klinčadija stupi u više razrede osnovne škole, vrijeme će pokazati.

Anita Parlov (1971) nadasve je zanimljiva umjetnička osobnost, jedna od onih snažnih žena koje usporedno vode obiteljski život i umjetnički javni angažman. Afirmirala se primarno kao voditeljica Izložbenog salona Izidor Kršnjavi u sklopu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u razdoblju od 2000. do 2006, iako sam – moram otkriti – u cijelom tom razdoblju osjećala kako joj nedostaje slikanje i na otvaranjima izložbi dijelila suosjećajno njezinu glad za novim praznim platnima. Borac kakav jest, Anita je konačno proslikala s rijetko nadahnutom invencijom i energijom, ispunivši moje tiho intuitivno predviđanje kako ćemo za Anitu kao umjetnicu još čuti i nakon vođenja izložbenoga salona.

Njezina izložba u Galeriji Vladimir Bužančić s radovima koji su nastajali između 2004. i 2007. pokazala je kako je riječ o umjetnici čiji se recentni opus strelovito može rangirati u prvu ligu mlađe generacije slikara koji rade u mediju klasične dvodimenzionalne slike (primjerice, Paulina Jazvić, Hrvoje Mitrov, Vanja Popek, Tatjana Politeo, Koraljka Kovač, Gordana Bakić), razbivši tako ustaljeni sustav prema kojemu se tek nakon nekoliko samostalnih izložbi mlađi umjetnik prepoznaje kao važan protagonist zagrebačke likovne scene. Koliko god Anita Parlov ustrajava na nijansama boja koje njezine radove trenutačno smještaju među odjeke tradicije slikarstva obojenoga polja i meditativno-kontemplativne inačice simboličkih prikaza prirode, polja i vegetacije iz ptičje perspektive, ona se uspješno kreće opasnom tankom linijom između dopadljiva, pitka slikarstva koje arhitekti i dizajneri vole za trendy stanove te ozbiljna elaboriranja emotivnih stanja i tankoćutnih raspoloženja putem slikarske materije. Linije na slici koje poput parceliranja u krajoliku razdvajaju plohe boje govore o sustavnom uvođenju kozmičkog reda u zadani format slike, poput odjeka uvođenja discipline u vlastiti život. Bez imalo pretencioznosti i intelektualnih šablona, Anita Parlov pokazuje da je moguće dostojanstveno slikati kroz koprenu tzv. ženskog rukopisa, kolorita i senzibiliteta, a da joj to nećemo pripisati kao slabost što prikriva nedostatak tobože rasnijeg i ozbiljnijeg slikarskoga talenta. Poetičnost njezinih slika – što je posebno iskazano u delikatnim naslovima slika, koji me podsjećaju na tradiciju kineskih i japanskih stihova u minucioznim opisima prirode i dnevnih raspoloženja – iskazuje sinestezijske kvalitete Anitina slikarstva, ali i umjetničin koloristički senzibilitet za fino ugađanje tonske palete prema vlastitu raspoloženju.

Istini za volju, došlo je naposljetku vrijeme kada svaki autor može, smije i mora slikati isključivo vođen dubokom unutrašnjom potrebom za vlastitim umjetničkim postulatima, bez podvijanja repa pred likovnom kritikom, nekim bahatim i arogantnim kolegama umjetnicima i kustosima. Slikarstvo postojano caruje uglednim europskim i američkim galerijama posljednjih nekoliko godina, jer dok god postoji reprezentativna poslovna i stambena arhitektura s velikim površinama zidova, dotle će i dvodimenzionalna slika imati prostor postojanja. Slikarstvo Anite Parlov u tom kontekstu dobit će u idućim godinama dostojan prostor na tržištu jer posjeduje onu teško objašnjivu komponentu uspjeha: rafinirano baštini tradiciju europskoga modernog slikarstva 20. stoljeća, ali je ipak svoje i prepoznatljivo, s decentno utkanim elementom autorske invencije, što nedostaje i mnogo razvikanijim imenima hrvatske slikarske scene.

Iva Körbler