Dragulji (bez političkih primisli)

Dragulji (bez političkih primisli)

Hrvatski se tisak u zadnje vrijeme opet naveliko raspisao o nestanku nekih dragulja. U Hrvatskoj eufemizmi kao da su stvoreni ne samo za sadašnje političare nego i za one bivše – jer nikad ne znaš hoće li, zlu ne trebalo, ti bivši opet postati sadašnji. Da su spomenuti dragulji nestali dok su bili kod »običnoga građanina«, reklo bi se jednostavno da ih je ukrao. »Nestanak« i «»otuđenje« zamućeni su izrazi rezervirani za sadašnje, bivše, a uvijek i možebitne buduće izabranike volje naroda, kako ne bi trpjeli duševne (utužive, a njima i isplative) boli. Istinabog, ti dragulji i nisu bili baš namijenjeni svojoj osnovnoj svrsi – ukrašavanju ili kićenju (pa ni vojnoga vrha). Trebali su, navodno, poslužiti za nabavu oružja i obranu Republike Hrvatske. Akteri te priče nisu (mi) važni ni za fusnotu (tko je tko). Zanima me koje je sve blago moglo proći kroz generalske džepove, ali kao riječi, a ne kao roba.

Dragulji i poludragulji jesu minerali koji se odlikuju nečim posebnim i rijetkim, koji su po nečem dragocjeni. To može biti boja, prozirnost, čvrstoća itd. Zato ih zovemo i drago kamenje. Zamišljam da je u tom »izgubljenom« blagu (kao da su igle) moglo biti dijamanata, briljanata, safira, rubina, smaragda, tirkiza, akvamarina, ametista ... Ako kažem da se ondje našao i pokoji alem-kamen, jesam li ga već spomenula ili ga sada spominjem prvi put? Raščinimo (jezično) i ono što je inače vrlo tvrdo, pa i najtvrđe.

A najtvrđi (ujedno i najskupocjeniji) mineral, najčešće bezbojan i proziran, jest dijamant – čisti kristalizirani ugljik. Mnogi europski jezici rabe ovu riječ u skladu sa svojim jezičnim zakonitostima (fr. diamant, njem. Diamant, engl. diamond, tal. diamante). Manje ljudi, međutim, zna da to značenje pokriva i alem-kamen. Laici brkaju i dijamante i briljante, ne znajući da je briljant (brilijant) brušeni dijamant koji svjetlost lomi u precizno izbrušenim plohama. Pridjev briljantan (kao i blistav) može se vezati i uz izvanredne osobe, ideje i duhovna djela. Briljantu je ime (fr. brilliant, sjajan, blistav; briller, sjati, tal. brillare) i dao upravo sjaj, kao i nečemu što je sve samo ne čvrsto – briljantinu, gustom mirisnom ulju ili pomadi kojom se maže kosa da se sjaji i lakše modelira. Možda i on (usprkos Johnu Travolti) već polako brodi prema ropotarnici povijesti – smjenjuje ga gel – a negdašnji učvršćivač kose – cukervaser (zašećerena voda), s istom namjenom (kokotica navrh glave) – ondje je već sasvim sigurno (po duljini muzejskoga staža u industriji ljepote zacijelo i na počasnom mjestu).

Dijamant potječe od grč. adámas (gen. adámantos), što je složeno od a (u kompozitima negacija) + damaô, krotim. On je, naime, tako tvrd da se ne može »krotiti« (obrađivati) ni jednim drugim kamenom. Neki mu kažu i alem ili alem-kamen, a čest je gost u pjesništvu – narodnom i autorskom (npr. Alem na svilni jastučak, S. S. Kranjčević: Hrist djetetu u crkvi, ili Kao kad rumen zlaćane zore / Struji niz greben alema samih, S. S. Kranjčević, Iza spuštenijeh trepavica). Uz njega su se u poeziju ugurali i drugi dragulji (rubin, karneol), a o kristalima (grč. krýstallos, led; zato se općenito kristal hrvatski kaže i ledac) da i ne govorim (T. Ujević, Kristalna kocka vedrine, ili Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći / iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro, A. B. Šimić, Moja preobraženja). Kao nesklonjiv pridjev, alem se upotrebljavao i u narodnoj pjesmi (kao epitet uz kamen ili dragi kamen). Ima više tumačenja riječi alem. Prvo upućuje na tur. pridjev al, crven. To bi značilo da je zapravo riječ o rubinu. No ako znamo da je alem inače polumjesec (sa 3-4 kugle ispod sebe) na vrhu minareta postavljen kao ukras (ar. aläm, znak, simbol, zastava), dakle nešto najdragocjenije, onda se ovo tumačenje ne doima uvjerljivim. A alem-kamen nikada u tekstu ne zamjenjuje rubin. Vjerojatnije je posrijedi po zvuku preinačivana riječ koja se slabo razumjela, pa je nastupila tzv. pučka etimologija. Drago kamenje koje se obrađivalo u maloazijskom gradu Alabandi – al(l))amandina < alabandina – ovim se tumačenjem već osjetnije približava alemu. On je mogao nastati i kao skraćenica od alam(andina). A ni grč. adámas ni ar. almâs nisu nestali bez traga.

Dragulji imena često dobivaju po boji. Tako je smaragd zelene boje (grč. smáragdos, akadski baraqtu; brq znači sjati, svijetliti se), tirkiz između plave i modrozelene (fr. turquoise, turski), akvamarin boje koja se poistovjećuje s prozirnom bojom mora (lat. aquamarina, morska voda), karneol crvene do žute boje, boje mesa (A kamen, kap / Tamne krvi, koji zovu karneol, / Nosio je, u davno doba, na polasku / U križarski rat, vitez neki, Tadijanović, Prsten), rubin crvene (srlat. rubinus [lapis], crveni kamen), porfir tamnocrvene (grč. porphýra, grimiz), oniks bijele s crnim prugama (grč. ónyks, nokat, dragulj sa žilama), ametist ljubičaste (grč. a-, ne + méthyô, pijan sam; ime mu je dala boja vrlo slična bevandi, crnom vinu razblaženom vodom, od kojega se ne može napiti, pa među Dalmatincima i nema pravih pijanaca kao npr. među Zagorcima). U srednjem vijeku ametist je služio i kao amulet protiv pijanstva i općenito opijenosti. Safir je pak, po pučkoj etimologiji, postao Saturnov omiljeni kamen (kako je preko hebrejskoga, sappîr, grčkoga, sáppheiros, i latinskoga, sapp(h)irus, shvaćena stind. riječ sánipriya). Malo je vjerojatno da u raznim rubrikama (novinskima, u formularima itd.) niču sve sami rubini. Pa ipak, isti je korijen rubrikama i rubinima: lat. ruber, crven. Naime, u srednjovjekovnim rukopisima i prvim tiskanim knjigama pojedina su se mjesta u tekstu (inicijali i sl.) isticala crvenom bojom, a kasnije su se i stalni napisi u novinama (te podaci u formularima) stavljali u crveni okvir. Ako već u rubrikama ne caruju rubini, vrlo je česta jedna druga dragocjenost – biseri (ar. busr). Osim onih »pravih« (školjkaških) i umjetnih, od kojih se izrađuje nakit, biseri se (u svojem trećem značenju) vrlo često, usprkos ljutnji novinara kad im se to dokaže, prosipaju i hrvatskim novinstvom. Pamte se, naime, kao dojmljive gluposti koje je poznat netko bubnuo jednom ili više puta (usmeno ili pismeno).