Za pamćenje

Za pamćenje

Inva Mula vrhunski je profesionalna i predana scenskom zadatku, odnosno svojoj umjetnosti, u svakom trenutku usmjerena na glazbu, pjevačku liniju, emisiju tona i na vođenje lika, divna izražajna lica

U Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu dogodilo se jedno od najvažnijih i najuzbudljivijih inozemnih gostovanja u protekla dva desetljeća, od posljednjih sličnih nastupa Nikolaja Gedde, Ingvara Wixella i Raine Kabaivanske! Naslovnu ulogu Verdijeve Traviate tumačila je albanska sopranistica Inva Mula, jedna od pjevačica iz najužega vrha vodećih sopranistica današnjice. Ona Violettu, a uz nju i Gildu u Rigolettu, najčešće tumači u vodećim svjetskim opernim kućama, posljednjih nekoliko godina u milanskoj Scali i veronskoj Areni.

U veronskoj produkciji redatelja Grahama Vicka, u kojoj će ponovno nastupiti ovoga ljeta, pod velikom lutkom Barbie što ironično ukazuje na lažni sjaj i kič, Violetta umire od raka. Od kemoterapije izgubila je kosu i posljednjim snagama uzima sve što može od života, krećući se u svijetu poroka i lažnoga sjaja. U Zagrebu je Inva Mula prikazala tradicionalnu, ali jednako potresnu Verdijevu junakinju. Vrhunski profesionalna i predana scenskom zadatku, odnosno svojoj umjetnosti, u svakom je trenutku bila usmjerena na glazbu, pjevačku liniju, emisiju tona i na vođenje lika s divnim izražajnim licem. Njezina se Violetta tiho gasi od početka opere. Poznanstvo s Alfredom u prvom činu tek je proplamsaj sreće u koji ni sama ne vjeruje. Obavijena je stalnom gorčinom zbog toga što joj život izmiče, a vrhunac je na završetku drugoga te u trećem činu. U kratkom prizoru čitanja Germontova pisma nema uobičajne tugaljive patetike, nego je prizor ispunjen očajem jer je za sve prekasno.

Pjevačkoj interpretaciji nema se što dodati ni oduzeti. Glas je ljepotom i prirodnim predispozicijama idealan za Traviatu. Zadivljujuća je njezina sposobnost kopftonalnog atakiranja visokih tonova, primjerice visokog es na kraju prvoga čina, ni iz čega, da bi ga postupno razvila do pune snage.

Primjeren partner bio je muzikalan tenor Dario Schmunck, decentno donesena Alfredova lika, ugodna lirskog glasa, koji u stanovitim trenucima poprima odgovarajući spinto karakter. Drugi dostojan partner bio je bariton Vitomir Marof kao raskošno raspjevan Germont.

Inva Mula pokazala je kako je velika umjetnica na kraju predstave, na naklonima, kada je svoj buket cvijeća dobacila u ložu gospođi Nadi Ruždjak, velikoj Violetti zagrebačke Opere.

Nakon prethodnih glazbeno očajnih predstava Cavallerije rusticane i Pagliaccia, iznenadila je uredna izvedba Traviate pod dirigentskim vodstvom Gianluke Marcianóa. Pitanje je zašto se scenska glazba u prvom činu izvodi u orkestru umjesto iza scene?

Jedna od rijetkih svijetlih točaka spomenutih verističkih opernih blizanaca, nekoliko dana prije Traviate, bila je uloga Silvija u Leoncavallovim Pagliaccima, na prvom nastupu baritona Miljenka Turka u Zagrebačkoj operi. Turk je već nekoliko godina stalni solist Opere u Kölnu. Pjevanje je studirao u Grazu i već je nastupao u Bayreuthu. I s njegovim smo izlaskom na pozornicu osjetili dašak svjetskih scena. Profinjenim držanjem i gestikulacijom, žarom interpretacije verističkoga ljubavnog prizora, a nadasve ljepotom plemenita glasa, ostavio je snažan dojam.

Uz njega su nastupili tenor Janez Lotrič kao srčani Canio, bariton Armando Puklavec kao veristički naglašen Tonio i sopranistica Pinuccia Cristina Ferri kao Nedda, još jedna u nizu mladih inozemnih pjevača koji dolaze vježbati u Zagrebačku operu.

Davor Schopf