VESELJE, IZAZOV I KREATIVNI RAST

VESELJE, IZAZOV I KREATIVNI RAST

Radionički program ima na MDF-u tradiciju dulju od dvadeset godina, dakle možemo reći da smo bili pioniri u takvu obliku rada s djecom. Ispočetka su to bili mali neformalni ulični programi, a s vremenom je taj dio programa osnažio, stekao ugled, postao samostalan i prepoznatljiv dio festivalske slike

Šibenski Međunarodni dječji festival (ravnatelj Dragan Zlatović) tradicionalno nudi najnovija ostvarenja stvaralaštva za djecu: kazališnoga, glazbenog, plesnog, lutkarskog, filmskog, literarnog i likovnog. On također pruža priliku djeci da se sama okušaju u tim medijima. Prošle je godine pod uredničkim vodstvom Zdenke Bilušić, voditeljice Centra za vizualnu kulturu djece i mladih Gradske knjižnice Jurja Šižgorića u Šibeniku, organizirano dvadesetak radioničkih programa. Njihov sve veći broj prati i iznimno zanimanje – na 46. MDF-u (24. lipnja – 8. srpnja 2006.) okupilo se petstotinjak djece razne dobi. Zamjetna je raznolikost likovnog udjela. U crtaonici pod vodstvom Ingeborg Mikulandra u tehnikama pastela i akvarela stvarali su najmlađi. Slikarska radionica Tomice Jadronje tematski je bila posvećena braći Grimm, a ilustratorsku Šibenik, grad tajni vodio je Milivoj Ćeran. Radionica svjetlosne instalacije (voditelji Antonio Šunjerga, Angelina Krtalić) bila je posvećena godini Nikole Tesle. Radionica izrade papira Barbare Guttman (Mađarska) pokazala je kako od staroga papira nastaju zanimljivi likovni radovi. Sara Lovrić Caparin putem kostimografske radionice oživila je srednjovjekovni viteški svijet. Velik odjek imala je radionica kreativnoga pisanja Mire Gavrana, trenutno najizvođenijega kazališnog pisca. Redoviti gost Festivala, Bill Connor, jedan od najpoznatijih britanskih skladatelja klasične glazbe, učio je muzicirati nesvakidašnjim instrumentima.

Kako se tijekom godina razvijao radionički program MDF-a? Po kojim ga kriterijima formirate – trendovima takva stvaralaštva u svijetu, interesom djece?

— Radionički program ima na MDF-u tradiciju dulju od dvadeset godina, dakle možemo reći da smo bili pioniri u takvu obliku rada s djecom. Ispočetka su to bili mali neformalni ulični programi, a s vremenom je taj dio programa osnažio, stekao ugled, postao samostalan i prepoznatljiv dio festivalske slike. Pri formiranju programa rukovodimo se aktualnošću sadržaja, zanimljivošću predloženih ili preporučenih projekata, pratimo zanimanje djece za pojedina umjetnička područja i nastojimo ih zadovoljiti. Surađujemo s odgojno-obrazovnim ustanovama te umjetničkim i kulturnim tijelima u zemlji i inozemstvu. Naš Festival uživa velik ugled, a program se pomno i dugo priprema, stoga nam nije teško doći do vrijednih sadržaja.

Veliki je broj likovnih radionica i popratnih manifestacija. Voditeljica ste šibenskog Centra za vizualnu kulturu djece i mladih. Koji su poticaji njegovanja likovne i vizualne kulture u Šibeniku?

— Veći broj radionica iz područja vizualne kulture, kao i osnutak Centra za vizualnu kulturu djece i mladih, rezultat su prevlasti vizualnoga u odnosu na ostala izražajna područja. Dječji likovni život u Šibeniku ima tradiciju, na Festivalu je izborio svoje mjesto i ovaj je Centar njegova logična posljedica. Ideja je bila da se radionički život produlji na čitavu godinu i da se nastavi istraživanje na polju njegovanja dječjega likovnog izraza suradnjom s odgojno-obrazovnim i ostalim kulturnim ustanovama, u obliku radionica, predavanja, tematskih tribina, izložbi...

Kakve su povratne informacije nakon završetka festivala?

— Ocjena prošlogodišnjih radioničkih sadržaja daje nam smjernice za sljedeće, ali govori i o tome da su djeca mahom vrlo zadovoljna jer su im ponuđeni sadržaji kojih nema u redovitom obrazovnom programu, upoznavanje s voditeljima, koji su najčešće i sami umjetnici, kreatori i imaju veliko iskustvo, svaki u svom području, dok se same radionice odvijaju u predivnoj srednjovjekovnoj gradskoj jezgri, tvrđavama, pa time često i sam prostor postaje sadržajem radionice, ostvarujući prijeko potrebnu korelaciju s baštinom.

Možete nam najaviti neke od programskih novina, poznatih gostiju za ovogodišnji 47. festival?

— Ne bih u ovom trenutku izlazila s imenima voditelja za sljedeći radionički program. Mogu jedino reći da će ponovno biti i domaćih i stranih, da će vjerojatno vizualno područje biti još bogatije, ali i da ćemo nastojati pokriti druga umjetnička područja: ples, mimu, dramu, glazbu... Kako se sadržaji radionica često preklapaju u pojedinim segmentima, teško ih je dijeliti i vrednovati klasičnim mjerilima, a događa se da voditelji ostvare suradnju tijekom rada, dakle, moguća je i improvizacija do neke mjere. Nastojat ćemo na što raznovrsnijem i kvalitetnijem programu, a vjerujem da ćemo shemu prema kojoj smo od gostujućih teatara i umjetnika uspijevali dobiti radionice uspješno nastaviti. Nije, naime, rijedak slučaj da umjetnici prirede radionicu za djecu iz područja koje su oni sami specijalizirali. Rad s djecom za njih je izazov, a za djecu veselje.

Razgovarala Barbara Vujanović